NACIONALNA TRAGEDIJA: Mladi su sve nepismeniji, hrvatski govor će nestati, a i naš dubrovački zavičajni

PODIJELI S PRIJATELJIMA!

Dok čitate ovaj tekst, na Zemlji je nevjerojatno veliki broj osoba koje to ne bi saznale ako im netko ne kaže na uho jer jednostavno – ne znaju ni čitati ni pisati. Od njih su čak dvije trećine žene. 

Najveća stopa nepismenosti je i dalje u Africi i Aziji. Mirjana Kaznačić, umirovljena bivša ravnateljica OŠ Lapad istaknula je kako je naletom internetskog jezika, koji je nametnuo svoja pravila koja mi doživljavamo ne samo u pisanju nego i vizualno, i naš hrvatski jezik zaista u opasnosti.

„U opasnosti je i njegova pismenost i njegovo jezično bogatstvo. Naš grad i naše dubrovačko područje je još od vremena Iliraca, dakle Gundulićev jezik je uzet kao predložak za standardiziranje hrvatskoga jezika, pa do današnjih dana,  područje koje se može pohvaliti velikim jezičnim bogatstvom i uvažavanjem pravopisnih zakonitosti. Međutim, naravno da se i mi teško odupiremo naletu tog jednog novog jezika kojeg je nametnuo brzi tempo življenja. Svakodnevno dobivamo brojne poruke, na te poruke odgovaramo dok se vozimo u autobusu, dok smo na radnom mjestu, u kući dok obavljamo svoje zadaće pa se jednostavno nametnula potreba brzinskog pisanja i načina komuniciranja u kojemu veliko slovo na samom početku ne postoji, a da ne govorimo nakon točke.“

Spada tu još jako puno pisanih pogrešaka, od dekliniranja glagola, nema više brige o odvojenosti, rastavljanju riječi, dvotočju, pisanju upravnog govora…

„Dakle, hashtag koji je postavio svoja pravila da pet, šest, sedam riječi pretvaramo u jednu riječ u kojoj nikakvih zakonitosti nema, toliko mijenja jezik i dovodi pravopis u pitanje. Možemo reći da je u tolikoj mjeri alarmantno stanje. Velika borba predstoji učiteljima u školama, naročito osnovnim školama među djecom koja će se saživjeti s takvim oblikom jezika, naročito u pisanju. Djeca takve oblike pisanja susreću na reklamama, na televiziji, novinama, internetskim portalima da će nešto što je bilo nužno zlo u pravopisu, a to je bilo pisanje skraćenica koje su se koristile samo u administrativnom jeziku, upravo postati pravilo.“

U tome Kaznačić vidi ogroman problem. Druga opasnost je korištenje tuđica. Nekad su se tuđice zamjenjivale našim lijepim hrvatskim riječima. Naime, mi za 99 posto riječi imamo naše lijepe izraze.

„Taj internetski jezik su i mediji nekako prigrlili, a usvajaju ga i ljudi jer jednostavno možemo reći da su bombardirani tim riječima. Često koristimo riječi za koje ne znamo njihovo značenje, a one i nemaju precizno značenje za ono što želimo reći, ali ih koristimo jer ih je naše uho negdje čulo. A one riječi koje su naše, hrvatske, jednostavno zaboravljamo i s vremenom će one nestati.“

Za naše dubrovačko područje koje ima svoj prekrasan zavičajni govor,  imamo inačicu našeg standardnog jezika, Dubrovčani su uvijek koristili standardni jezik. Nikad nisu zamijenili korištenje  zavičajnog govora sa standardnim jezikom, nego su njegovali i jedan i drugi.

„U ovom naletu jezika veliku će cijenu platiti naš zavičajni dubrovački govor, i već je plaća. Svjedoci smo toga, vidimo raznorazne internetske stranice „Govorimo dubrovački“ sa željom da se očuva zavičajni govor. Svi se silno trude, međutim nemoguće je izdržati taj nalet i predstoji nam velika borba za očuvanje našeg zavičajnog govora. Ono što ja mogu svjedočiti kao prosvjetni djelatnik kojemu je hrvatski jezik struka, jest da se u školama naši učitelji zaista svim silama bore da očuvamo standardni jezik i da očuvamo naš  zavičajni dubrovački govor.“  

Kaznačić smatra kako bi pomoć medija bila dobrodošla.

„E kada bi mediji pomogli da se ne ispusti iz svakodnevice standardni jezik i u pisanju i u govorenju, naročito u pisanju. Jednostavno, pravopisne zakonitosti nestaju i slijedi nam velika borba. Tu se sada moraju ujediniti sve odgojno obrazovne ustanove zajedno s medijima.“

Jer, ne mora svaki čovjek znati i poznavati baš sva pravila pisanja i govorenja, ali neka se pravila ipak moraju znati, zaključila je Kaznačić.


PODIJELI S PRIJATELJIMA!