Umirovljeni poštar: Bolje sam poznavao tuđe kuće, nego svoju. Nikad doma nisam došao ni gladan niti žedan

Običaj pisanja i slanja razglednica, čestitki, nekoć neizostavnog dijela blagdanskog ugođaja, posve je nestao, a u ovom razdoblju, baš kao i tijekom cijele godine, u naše poštanske sandučiće stižu uglavnom službene pošiljke.

Zaista je ogromna razlika ako uspoređujemo posao poštara nekada i sada, ispričao nam je umirovljeni poštar gospar Miho Đanović

„U moje doba, kada sam ja počeo raditi kako poštar, 1977. godine, svaki umirovljenik je imao, odnosno primao mirovinu preko pošte. Poštari su je donosili na kućna vrata. Također sve knjižene pošiljke preporučeno su se nosile na ruke. Nisu postojali kuriri, danas svaka firma ima svoje zaposlene kurire koji se bave s tim. Danas nam preko pošte dolaze najviše računi, nema razglednica, nema pisama, samo uglavnom računi, te prekršajne i sudske opomene.“

Nekad su se zaista slala  pisma, razglednice, čestitke povodom raznoraznih blagdana, obljetnica i slično.

 

„Nekada za Božić, Novu godinu, Uskrs mogu reći da su bile doslovno pune vreće čestitki, dnevno po 20, 30 vreća razglednica, raznoraznih čestitki. Običaj je bio pisati i poslati. Na primjer, mi smo iz Primorja pisali za Dubrovnik, čestitali smo na taj način sve blagdane. Sve se to radilo preko pošte. Gledalo se nekada koliko je netko dobi čestitki, razglednica. Nažalost, danas toga više nema. Odavno nema takvih dobrih navika, sve je to iščezlo. Danas sve to ide putem mobitela, ukucaš čestitku i pošalješ na stotine adresa, odnosno brojeva.“

Kontakt s ljudima je bio puno veći

„Bolje sam poznavao svaku kuću, nego kod sebe doma. Svugdje bi ušao, javio se, popričao, a danas toga nažalost nema, trči se, djelatnici koji rade došli su sa raznih strana svijeta. S našeg govornog područja ne možemo naći nikoga. Tako da stranci idu, odnose, nekad i bace, jednostavno se izgubila kvaliteta rada. Nema razgovora i doticaja s ljudima, a kamoli da se lijepo pozdravi uz „dobro jutro“. Imam još dvoje, troje kolega koji rade, iz doba dok sam ja radio. Teško se oni uklapaju u ovaj sadašnji sistem rada. Mi smo naučeni na terenu da se ljudima javimo, popričamo malo, jer smo se osjećali kao članovi domaćinstva.“

Kaže nam gospar Miho da nikad doma nije došao gladan

„Ne da su me jednom ugostili, apsolutno svaki dan je bilo tako. Nikad se sa terena nisam vratio doma žedan niti gladan. Nisam mogao ni pojesti niti popiti koliko su mi ljudi nudili. Jednostavno su nas primili kao članove vlastite familije. Ne bi mogao doma objedovati, jer sam već objedovao, marendao. Nema toga više. Često smo se znali i dogovoriti , znali su mi reći „gospar Miho vidimo se za pet dana , kada ćete doći kod nas na marendu“. Ako je netko krstio dijete, prićešćivao, zapravo bilo kakva proslava, tu je poštar bio pozvan sutradan, ili neki drugi dan.“

A kad se godinama pošta nosi na iste adrese, zna se aposolutno svaka adresa, kuća, obitelj. U slučaju da pošta nije imala napisanu adresu, uvijek se trudilo doći do primatelja iste, ispričao nam je svoju anegdotu gospar Miho.

„Kada je jedna cura, studentica noni čestitala Božić i Novu godinu, i napisala „mojoj noni Mari sa Straduna“, odmah sam pogodio o kojoj se noni radi, iako nije bilo adrese. Kada sam sreo njezinu nonu, pitao sam može li to biti za nju, i rekla je da jest. Svakome je pričala taj događaj. Takvi su poštari bili nekada. Trudili smo se, svi su se trudili neadresirano pismo, ili ako podaci nisu jasni, trudili smo se naći primatelja i uručiti mu, a ne vratiti.“

Sa nostalgijom možemo reći kako je danas pisanje pisama gotovo zaboravljena vještina. Digitalno doba uzelo je svoj danak. Pisma jednostavno više nisu u modi, zamijenili su ih mailovi, SMS-ovi i komunikacija preko društvenih mreža. A nekad smo se redovno dopisivali, prvo kao djeca s prijateljicama i prijateljima koji bi se upoznavali tijekom zimskih i ljetnih praznika, a potom i s prvim ljubavima, najčešće sa dečkom u vojsci.

A možemo reći da su u poslu poštara to zaista bila neka bolja i sretnija vremena, teško da će se uz ovu modernu tehnologiju ikada vratiti

Svjetski dan pošte obilježava se svake godine upravo na današnji dan,  9. listopada. Događaj je proglasio Svjetski poštanski kongres 1969. godine u Tokiju radi obilježavanja godišnjice osnivanja Svjetske poštanske unije 1874. godine.