Na današnji dan točno prije 33 godine kapetan Milo Sršen se iskrcao s Perasta na kojemu je bio posljednja tri mjeseca zapovjednik. Prisjeća se kako su tada smjene trajale po tri mjeseca, a ne petnaest dana kako je to danas.

U Dubrovnik je došao kada su već krenuli napadi na jug i prva blokada grada ga je jako iznenadila budući da nisu zapravo ni znali što se događa.

“Vidjeli smo nekakve vojne brodove, a nismo znali što se kuha, kao ni nitko tada. Kad je bila prva blokada, nas su zaustavili u Suđurđu i kazali da se vratimo na Mljet. To je trajalo pet, šest dana, ali što je možda vrlo interesantno u tih sedam dana, čini mi se da je čak bila srijeda, ukrcao se i moj pokojni brat koji je bio upravitelj stroja, a kasnije je i poginuo”, priča Sršen o tadašnjim vremenima.

Kapetan se prisjeća i kako je funkcionirao život na otoku Mljetu dok je vladala izolacija.

“Život zapravo nije funkcionirao jer nije bilo nikakve veze. Možda neki gliser koji bi doveo nešto najnužnije i to  kad se moglo i kad se smjelo ako je situacija dozvoljavala. Praktički nikakve veze nije bilo od 1.10 do 10.12.  Mljet je bio u totalnoj prometnoj izolaciji, a ja sam tad živio u roditeljskoj kući na otoku. Bili smo i u medijskoj blokadi. Onda nije bilo ni mobitela i interneta, a imali smo samo jednu telefonsku liniju preko Mljetskog kanala, neki stari kabel. To je bila jedina veza sa svijetom u ono vrijeme.” priča Sršen, ali ističe da nije bilo gladi jer se sasvim slučajno dogodilo da su prije blokade butige na Mljetu bile odlično opskrbljene brašnom i namirnicama pa su i ljudi imali što kupiti.

“Tih zadnjih dana je bilo nekoliko privatnih butiga na Mljetu pa su se ljudi opskrbili i u to vrijeme nismo oskudijevali. Imali smo sve i što je najvažnije, cijelo vrijeme smo imali struju, nismo bili toliko zakinuti, osim što smo ja i moja obitelj bili loše zbog brata koji je poginuo s još dvojicom mještana i prijatelja od djetinjstva”, ispričao nam je umirovljeni kapetan Milo Sršen.

Mato Čupić