Posljednje zbogom Luku Paljetku: ‘Hrvatska će još dugo čekati da se ponovno rodi takav čovjek’

Obitelj, brojni sugrađani, prijatelji i kolege oprostili su se biranim riječima od  pokojnog akademika Luka Paljetka na komemoraciji u Kazalištu Marina Držića.

Predsjednik Društva dubrovačkih pisaca Boris Njavro kazao je kako je tužno kad pjesnik umre jer je, dodao je Njavro, njihovo čuđenje u svijetu nešto prelijepo.

“Otišao je zadnji trubadur, pjesnik, pisac, znalac, književnik, prevoditelj… Sve je to bio Luko Paljetak koji je bio neizostavni dio Dubrovnika kojega je neizmjerno volio. Bio je ponos svih nas koji smo ga poznavali. Ostavio je nemjerljiv trag u vidu svoga djela”, kazao je Boris Njavro iz Društva dubrovačkih pisaca.

U ime Društva skladatelja govorio je Darko Matičević koji je posebno istaknuo Paljetkov doprinos hrvatskoj glazbi.

“On je imao odličan sluh, bio je osebujan i neprijeporan glazbenik čiji talent je dolazio do izražaja. Uglazbio je neke od svojih stihova, ostavio traga u klasičnoj glazbi, operi, šansoni… Ostvario je lijepu suradnju sa skladateljima prilikom čega su stvorili hvalevrijedna ostvarenja koja zauvijek ostaju utkana u glazbenu povijest”, poručio je Matičević.

Predsjednica Ogranka Matice hrvatske Slavica Stojan istaknula je kako je Paljetak surađivao s Maticom praktički do smrti.

“Djelovao je kao promotor hrvatske baštine, bio je izvor kreativnih i Dubrovnikom nadahnutih ideja i zamisli. Imao je posebnu ulogu u našem ogranku, bio je nenadmašni majstor rime, bila mu je najdraža što teža rima. Prepoznavao je život kao temeljnu vrijednost kroz obilje ljubavi. Svoje stihove je dojmljivo i sugestivno izgovarao i svjedočio ih kao istinu, a posjedovao je i tajni ključić kojim je mogao otvarati dječja srca”, kazala je Stojan.

U ime HAZU-a, o Luku Paljetku je govorio Ratko Cvetnić.

“Najveće blago su bili njegov talent i obrazovanje i zato smo ga pozvali u Akademiju. On je zahvaljujući tom spoju mogao s lakoćom mijenjati registre svog kulturnog djelovanja. Bio je prevodilac, romanopisac, pjesnik, esejist, a uz sve to bio je neosporan i autentičan. Jedna od njegovih sposobnosti je bila da je volio opkoračenje da spaja binarne opozicije. Bio je klasična akademska pojava, ali i zaigrani postmodernistički dječak. Bio je poštivatelj kanona, ali nije bio konvencionalan; bio je bard visoke književnosti, ali i u pop kulturi; pisao je na književnom standardu, ali i na starom dubrovačkom govoru i na kajkavskom. Dobio je puno talenata, ali je dobio i pokoji križ koji je nosio bez kuknjave”, naveo je Cvetnić.

U ime ministrice kulture obratio se Božo Biškupić.

“Duboko nas je rastužila vijest o odlasku trubadura koji je bio istinski velikan hrvatske pisane riječi. Bio je umjetnik koji je suvereno vladao riječima, a istovremeno bio je plemenit i dobar čovjek. Bio je jedinstvena pojava, imao osebujan stil, pomalo i osamljen. Uvijek su u središtu njegovog djela bili čovjek i umjetnost. Mogao je sve, bio je darovit, neobičan… jedno od najvećih imena koja će zauvijek obogatiti i promijeniti tok hrvatske literature. Iza njega ostaje bogatstvo opusa, a Hrvatska će dugo čekati da se takav čovjek ponovno rodi”, poručio je Božo Biškupić.