Mihael Tošić: Nadam se da se stereotipi mijenjaju i da će biti više muških plesača

Mislite li da je ples samo za žene? Istraživanja su pokazala da su muškarci koji plešu privlačniji ženama! Također, misli se da oni koji se znaju kretati na plesnom podiju, pokazuju snagu i sposobnost stvaranja zdravog potomstva.

Tijekom istraživanja otkriveno je da su muškarci koji su plesali fizički bili jači od onih koji imaju dvije lijeve, a posebno su imali snažne i čvrste ruke.. U našem gradu nažalost ima jako malo muških plesača, a jedan od onih koji se definitivno izdvaja po tom pitanju naš je dragi sugrađanin Mihael Tošić.

„U Dubrovniku zaista ima manji broj muških plesača, iako ja vjerujem da se u zadnjih par godina taj broj povećao, što mi je zapravo iznimno drago. A zašto se dječaci ne upisuju na ples je valjda više toliko nekako obrađena tema da više ne znam što bih novo rekao po tom pitanju. Jednostavno, još uvijek imamo taj nekakav stereotip što je za dječake a što za djevojčice. Nadam se da će se to u budućnosti još više mijenjati, jer po mom mišljenju to nije tako loše unazad par godina.”

Mihael nadalje kaže kako naravno još uvijek nije na vrhuncu ostvarivanja svog sna, niti zapravo zna hoće li zapravo ikad i biti. Naime, 2021. godine trebao je upisati akademiju u Velikoj Britanjiji, međutim radi velike papirologije to se ipak nije ostvarilo. Stoga je Mihael pronašao alternativno riješenje u Barceloni.

„Iskreno, ne žalim za ničim, program je dosta sličan , ako ne i identičan kao onaj u Britaniji, samo što je u Španjolskoj puno puno ljepše.“, kaže on.

Najveća podrška, ističe, bili su mu roditelji koji su sve njegove plesne želje financirali, te none koja je plaćala klupsku članarinu dok  nije navršio 16, 17 godina. Roditelji su bili ti koji su se brinuli za odjeću, obuću, oni su ga dovozili i odvozili na treninge:

„Mislim da bez roditelja i none to ništa nebi bilo moguće. Što se tiče sa neke druge strane, ogromna podrška mi je moja trenerica Linda Valjalo. Ona je zaista jako puno vremena uložila u moju karijeru i moje školovanje. Njezina majka Shona koja je zapravo i dovela cijelu step priču u Dubrovnik, ako ne i u Hrvatsku. To su zapravo ljudi koji oduvijek stoje iza mene. Ima ih sigurno još puno, uz raznorazne prijatelje, širu obitelj, međutim, ako bih trebao izdvojiti, izdvojio bih njih.”

Mihael se zapravo u Teatru bavi glazbom,glumom i plesom. Prošli vikend je imao priliku premijerno sudjelovati u jednoj predstavi. Radi se prvenstveno o plesnoj predstavi pa kaže:

„Nakon što su me primili u sami ansambl, dobio sam ponudu da imam prvu i zadnju točku, što je meni bila iznimna čast. Posebno iz razloga jer sam jedina osoba u predstavi koja je pjevala. Prvi put sam imao mikrofon. U jednu ruku mi je to bilo zastrašujuće iskustvo, a opet nešto novo i jako uzbudljivo. Stvorili su se nekakvi miješani osjećaji, međutim bilo mi je to jedno od najdražih iskustava , nesto novo i jako uzbudljivo. Radi se o čistoj plesnoj predstavi i biti izabran za takvo nešto od osobe koja mene zapravo ne poznaje je nevjerojatno. Izabrao me čovjek koji je nama došao na jedan sat baleta i jazza i nakon samo jednog treninga došao je do mene, pitao me jesam li slobodan u četvrtom mjesecu, i rekao da bi htjeo da radimo tu predstavu. Tako da zapravo nikad ne znamo tko nas gleda, tko je u public, i tko kakve ideje ima. Zaista mi je drago da sam mogao biti dio jednog takvog projekta sa relativno malo godina. ”

Trema je nešto na što zapravo ne možemo utjecati kaže Tošić:

„ Nekad na nekakvim velikim događanjima nemam nikakvu tremu, a onda me „ pukne“ trema na nekakvom projektu koji možda nije toliko važan za moju karijeru. Što se tiče ove predstave koju sam nedavno odradio, imao sam veliku tremu jer je to bilo moje prvo pjevačko nastupanje pred većom publikom. Međutim, trema se u glasu zapravo nije ni čula. Imali smo zaista jako puno proba, na faksu smo zaista jako puno puta nastupao pred ljudim s kojima dijelim godinu. Kada se prisjetim svog prvog pjevačkog nastupa, cijeli sam se tresao, ali ndo same predstave stekao sam to nekakvo iskustvo i mogu reći da je to jedan od mojih najvećih uspjeha za ovu godinu, činjenica da nemam strah od nekakvog javnog pričanja i javnog pjevanja. Toga sam se zapravo i najviše bojao.”

Što se ljeta i ljetnih nastupa tiče, Mihael će ga provesti u Dubrovniku.

„ Prošle godine sam bio na relaciji Dubrovnik, Crna Gora, Korčula. Ljeto prije toga sam bio u Istri. Ove godine sam sigurno većinski u Dubrovniku Bit će tu nastupanja u raznoraznim hotelima, u pregovorima je još koja predstava, međutim o tome zapravo još nistšta sa sigurnošću ne znam. Po nekakvom mom planeru zauzet sam 6 od 7 dana u tjednu, što je meni jako drago. Zapravo mi je drago da se Dubrovnik budi na nekakav način da ples ulazi u razna događanja našeg grada, jer prije par godina možemo reći da toga nije bilo. Slika toga se popravlja, kao plesači smo traženi za razno razne prilike i događaje i jako sam sretan zbog toga.”, smatar Mihael Tošić.

Ako ste i vi zainteresirani za ples, glavni i osnovni savjet Mihaela je taj da se trebate prestati bojati, treba se prestati uspoređivati s ljudima na internetu.

„ Mislim da bih nekad i ja sam trebao poslušati taj svoj savjet. U doba društvenih mreža, često kad otvorim neku od njih vidim djecu od 11, 12 godina koji rade nekakve trikove koje ja fizički ne mogu. Znam se iznervirati zbog toga jer oni imaju samo 11 godina i to mogu, a ja ne mogu. Međutim, opet kažem, najvažnije je biti svoj. Zaista se vidi tko pokušava biti kao netko drugi a tko je zapravo svoj. Jedan od važnijih savjeta jest da ne slušamo što nam svi govore, nego da pazimo tko nam govori. Bitno je ne slušati savjete od ljudi, a ne želimo biti poput njih. To sam nedavno pročitao na instagramu i zaista sam se s tim poistovjetio. ”

Želja mu je imati nekakvu karijeru na West End-u u Londonu.

„ To mi je najviši level do kojeg želim doći. Međutim, ni tamo se nebi htjeo zadržavati predugo. Želim se jednog dana vratiti domai raditi nekakve svoje ideje, koreografije, pričati nekakve nove i druge priče. Mislim da zaista imam dosta nekakvih novih ideja koje bi se mogle iskoristiti za koreografije i predstave. No za to još uvijek želim steći dovoljnu količinu znanja, što se tiče samog koreografiranja, režisiranja i svega ostaloga. I kada sve to zaptavo i steknem, nakon toga bih mogao ispričati još nekakvu priču. „ zaključio je Tošić.

 

Kate Lujo