Bez slastice koja je oborila s nogu čak i austrijskog cara blagdanski stol nije potpun
Postoji priča da je austrijski car Franjo Josip I. 1875. godine putovao u Dubrovnik, zaustavio se u Trstenome, gdje ga je župnik počastio kontonjatom i malvasijom, a okus kontonjate nije ga ostavio ravnodušnim.
Kontonjata je tradicionalna slastica koja se spravlja u dubrovačkom kraju tijekom blagdana, no iako je nazivamo tradicionalnom dubrovačkom slasticom kontonjata je zapravo proputovala cijelu Europu prije nego je stigla u naše krajeve kazao je u razgovoru za Soundset Ragusu Ivica Kipre.
“Pravo porijeklo kontonjate je istočni Mediteran odakle je trgovinom i morem došla do iberijskog poluotoka, dakle Španjolske i Portugala, onda i Italije. Kontonjata koja je poznata kod nas došla je iz Italije, a posebno je poznata na području Sicilije gdje se radila za blagdan Velike gospe. Kontonjata se lijevala u keramičke kalupe.” objašnjava nam Kipre
Inače, recept za kontonjatu je jako star pa se prvi recept za ovu slasticu nalazi još u petom stoljeću gdje je zapisano da se spravlja od dunja i meda i taj se recept smatra početkom kontonjate.
“Iako se smatra tradicionalnom slasticom ovih prostora kontonjata se jede i u drugim zemljama poput Francuske, Njemačke pa čak i susjedne Mađarske. Kontonjatu nalazimo i u Argentini, Meksiku, Čileu te Portugalu i Urugvaju tako da možemo reći da je riječ o slatkišu koji je brodovima osvojio svijet.
Mato Čupić