Evo zašto preobražaj menadžera Vanđelića u političara nije bio uspješan

U plitku baru krokodila nedavno je uskočio i Damir Vanđelić, uspješni menadžer koji bi sasvim sigurno predstavljao osvježenje na političkoj sceni, samo da se nije ispuhao prije nego što su izbori uopće i počeli.

Primjera o tomu da je uspješno snalaženje u poslovnom svijetu nešto potpuno drukčije od vođenja države imamo napretek. Dovoljno se prisjetiti vlade Tihomira Oreškovića, a još su nam svježa i sjećanja na ministra graditeljstva Ivana Paladinu. Iako su obojica cijenjeni u poslovnim krugovima, u političkim krugovima pokazali su se kao potpuno amateri. Ali, ne treba im previše zamjeriti zbog toga.

Vlastiti politički amaterizam Vanđelić je uspješno demonstrirao više puta, a posljednji put vrlo to je vrlo uspješno učinio na javnom predstavljanju svoje stranke Republika.

Osim što je na vlastitom primjeru pokazao da nije sklon redukciji, nego ekspanziji broja političkih stranaka u Hrvatskoj, Vanđelić je u svojem prvom javnom nastupu pokazao izrazito nesnalaženje i nepripremljenost. Njegova praktički desna ruka, Vesna Škare Ožbolt, prema svemu sudeći od konkurencije je prepisala dio programa od riječi do riječi, iako su upravo nove ideje ono što bi Republiku trebalo razlikovati od drugih stranaka. Kakav blam!

Nadalje, ono što Vanđelića ističe u odnosu na konkurenciju jest upravo njegovo menadžersko iskustvo, ali i potpuni nedostatak političkog iskustva. Vanđelić, dakle, pojma nema da u Hrvatskoj žive birači koje ne zanima toliko ekonomija koliko ih zanima ideologija. Birače zanimaju odgovori na pitanja je li vjeronauku mjesto u školama i zanima ih imaju li žene pravo na pobačaj i u kolikoj mjeri ga imaju.

Vanđelić takva pitanja, vidljivo je iz njegovih odgovora, nije očekivao, niti se na njih pripremao. Vanđelićeva glavna karta je ekonomija. On misli da će ljudi povjerovati u njegova obećanja o 50 posto većoj plaći jer on dolazi iz privatnog sektora.

Njegovi slogani možda bi i pali na plodno tlo da je u Hrvatskoj na vlasti politička opcija koja se ekonomski ne snalazi. Vanđelićevo političko neiskustvo možda se i ne bi pokazalo kao nedostatak da Hrvatsku vodi Milanovićeva vlada u kojoj su plaće za četiri godine rasle za visinu vrećice bombona.

Postoje vremena kada je želja za ekonomskim napretkom važnija od ideoloških razlika, ali ovo nisu ta vremena. Što se ekonomije tiče, vlast koja se može podičiti najvećim rastom BDP-a u trećem kvartalu u Europi sasvim sigurno nije vlast koja se može srušiti na obećanjima o ekonomskom prosperitetu koja dolazi iz usta političkih nepoznatih osoba.

A, s obzirom da je obnašanje vlasti puno kompleksnije od ekonomije i zahtijeva puno više vještina koje su Vanđeliću sasvim sigurno u ovom trenutku još strane, nije teško prognozirati da će se uvaženi menadžer nakon prvih izgubljenih izbora ohladiti od politike i početi se baviti nekim jednostavnijim i zahvalnijim poslom.

Foto: KN/FAH