Ljepota je u sitnicama: I kad se pred kraj u njegove stihove uvukla tuga, nije se odrekao zaigranosti, vrckavosti i vedrine

U povodu prve godišnjice smrti književnika i akademika Luka Paljetka, u Galeriji Dulčić Masle Pulitika na sam dan godišnjice, 12. svibnja, bio je prigodni program „Sjećanje na Luka“. 

„Luko Paljetak doista je jedan od najznačajnijih suvremenih hrvatskih pjesnika. Mislim da je svima jasno koliko je on značio nama u Dubrovniku i koliko je u svom bogatom i raznorodnom opusu bio vezan za Dubrovnik. Vjerujem da će trebati dosta vremena da tu prazninu, koja nam je ostala nakon Luka, ispunimo. To je razlog zašto smo odlučili napraviti ovo intimno prisjećanje, odnosno druženje s Lukom i s njegovim stihovima“, kazala je Katja Bakija, povjesničarka književnosti i književna kritičarka.

„Paljetak je volio intertekstualno i pjesnički razgovarati s europskom kulturnom baštinom, s Danteom, Heideggerom, Petrarcom na čije se stihove pozivao, ali nekako je Dubrovnik, i kao jedan tematski konstrukt i kao poetsko konstrukcijsko načelo, bio doista snažno prisutan u njegovom pjesništvu.  Sjećamo se i nekih njegovih možda posljednjih projekata, pa će tako Tonko Smokvina govori o dvije pjesničko – grafičke mape. Jedna je bila posvećena Tonku Maroeviću, gdje se Paljetak opraštao od svog prijatelja.  Druga je „Haiku iz bolnice“ i „Sarabanda za Anamariju“ gdje je Luko u susretu s bolešću i smrti koja se približavala imao snage odgovoriti pjesništvom“, rekla je Bakija.  

Iako je u posljednje Paljetkove stihove, zbog životnih okolnosti, uplivala tuga, on se ni onda nije u potpunosti odrekao zaigranosti, vrckavosti i vedrine s kojom je gledao na život. 

„Ja sam davno, 2003. ili 2004. objavila tekst koji sam naslovila „Luko Paljetak poeta ludens hrvatskog pjesništva“, jer je taj ludizam, igranje stihovima, motivima, formom i sadržajem karakterističan za njegovo pjesništvo. On je doista na neki način bio i „poeta ludens“, ali i „poeta doctus“. Bio je pjesnički optimist. Prolazio je pored stvari koje mi možda nećemo ni primijetiti, a on je, poput nekakvog maga, svojim čarobnim štapićem od toga slagao divne pjesničke konstrukcije. Međutim, u njegovim posljednjim zbirkama, otkako ga je napustila njegova voljena supruga Anuška, a zatim i prijatelj Tonko Maroević, ipak i tuga postaje bitan emocionalni sadržaj njegove poezije. U svemu tome, Paljetak nam je bio blizak i jednostavan. Nije odustao od svog ludizma, ali njegov pjesnički izraz pri kraju dobio je jednu emocionalnu boju tuge“, kazala je Bakija. 

Ravnatelj Umjetničke galerije Dubrovnik, Tonko Smokvina naglasio je kako je program, pod naslovom „Sjećanje na Luka“, proizišao iz inicijative njegovih bliskih prijatelja i dugogodišnjih suradnika, profesorice Bakije i skladatelja Matičevića koji su, iz ljubavi i poštovanja prema gosparu Luku, osmislili večer u njegovu čast. Naglasio je i kako je Umjetnička galerija Dubrovnik imala iznimnu čast surađivati s akademikom Lukom Paljetkom kroz brojne projekte, od izložbi do predstavljanja, osobito grafičko-pjesničkih mapa koje su njegovale spoj likovne i književne umjetnosti.

Posebno je istaknuo posljednja dva predstavljanja, koja su se odvila upravo u Galeriji Dulčić Masle Pulitika te u Atelijeru Pulitika i to zahvaljujući nesebičnom zalaganju gospodina Boža Biškupića i njegovoj Zbirci Biškupić, koji su s velikim poštovanjem i ljubavlju podržavali Lukov rad. Prisjetio se i riječi gospodina Biškupića izgovorenih na tom posljednjem predstavljanju: „Trebate imati sve od Luka.“  Te su riječi odjeknule duboko i sažele vrijednost i veličinu naslijeđa koje nam je Luko ostavio, rekao je Smokvina. Za kraj se osobno zahvalio Luku, „ne samo na profesionalnim  suradnjama, već, usuđujem se reći, i na prijateljstvu koje smo dijelili. Posebno ga pamtim po nezaboravnim druženjima i razgovorima tijekom likovnih kolonija u Kuni Pelješkoj, kada smo satima govorili o velikanima, dubrovačkim umjetnicima, Masli i Pulitici. No, najdublje me dirnuo naš posljednji susret – neposredno prije njegova odlaska, kada je, na vlastiti poticaj, Umjetničkoj galeriji Dubrovnik donirao umjetničko djelo, želeći time ostaviti još jedan trajni trag u kulturnoj baštini Grada.”

O Luku Paljetku govorila je književna povjesničarka i književna kritičarka izvanredna profesorica dr.sc. Katja Bakija koja je vrsna poznavateljica njegova opusa. Istaknula je kako je Luko Paljetak istinski velikan hrvatskog pjesništva, ali i cjelokupne hrvatske kulture. Bio je autor renesansne širine i svestranosti, zaljubljenik u umjetnost – glazbu, slikarstvo, poeziju, kazalište te je stoga i njegov opus iznimno bogat i raznorodan. Bio je pjesnik, dramski pisac, esejist, kritičar i vrstan prevoditelj.

Paljetak je svakako pjesnički optimist koji vjeruje u mogućnost ljubavi i sreće koju treba tražiti i otkrivati u naizgled beznačajnim sitnicama. Njegovo utjecanje baštini, oživljavanje starih dvoraca i saloča kojima su prolazile dame u krinolinama, njihovi kavaliri i vitezovi, potreba da kroz svoje stihova razgovara sa svojim slavnim prethodnicima i sugrađanima, da poput zanesenog trubadura prolazi prostorima svoga grada i pjeva o njemu u formi i stilu prohujalih vremena predstavlja ga kao laudatora temporis acti, što Paljetak i jest, ali nipošto nije samo to. Nije samo romantični pasatist i virtuozni slikar jednog prošlog vremena, nego je i inventivni tvorac vlastitog svijeta oblika, znakova i slika, osebujni majstor jezika.

I izbor pjesama koje su se čule u ovoj večeri prisjećanja i druženja s Paljetkovim stihovima potvrdio je ljepotu, zavodljivost i osebujnost njegova lirskog govora. Za glazbeni dio programa bio je zadužen skladatelj, Darko Matičević koji je izveo dvije Paljetkove pjesme, Ljubičaste kiše i Marin Držić. Glumac Kazališta Marina Držića, Hrvoje Sebastijan čitao je izbor Paljetkovih pjesama – Tihi noćni razgovor tete Ane s njezinim i našim parcem Svetim Vlahom, Otac, Zvijezde, Gjivo Frana Gundulić, Conte Ivo.

Zaključno, Luko Paljetak prolazio je pored stvari koje mi ne bismo primijetili, a on ih čarobnim štapićem svoga pjesničkog nadahnuća pretvarao u pjesmu. U njegovu poetskom svijetu sve je moglo postati pjesma i sve jest pjesma jer je on poput pravog lirskog opsjenara poetizirao zbilju, očuđivao svakodnevicu i samo naizgled lako pleo mrežu svojih skladnih i stilski dotjeranih pjesmotvora. (at, dj)