Anita Bonačić Obradović o zidu bez dozvole: Ojačali smo ga da štitimo privatnost, HDZ nam podmeće

“Ako ste propustili puno toga napraviti u osam godina, teško ćete to ispraviti sa četiri mjeseca klevetanja”, poručila je to Anita Bonačić Obradović, kandidatkinja za gradonačelnicu Dubrovnika koalicije Slobodno koju čine SDP i Srđ je Grad, odnosno Možemo reagirajući na najnoviji članak u tjedniku Nacional.

“Pred nama je još jedan politički pamflet u režiji aktualnog gradonačelnika Mata Frankovića, koji se, po starom HDZ-ovom obrascu, upustio u medijski progon i ovog puta preko tjednika Nacional, kojega plaća više od 104.000 eura javnog novca, novca svih građana Dubrovnika.

Ovo je već drugi takav pokušaj blaćenja mene osobno, iako se radi o meni bliskim osobama. Sjetimo se pokušaja konstrukcija oko kuće u Gradu mojih roditelja i brojnih neistina koje su tada plasirane, a međuvremenu su već i demantirane. Sada se, prema dobro prokušanom receptu, plaćeno novcem iz proračuna grada Dubrovnika, napada i obiteljsku kuću mog supruga u Lapadu, ponovno s iskrivljenim interpretacijama i insinuacijama, a sve kako bi se HDZ pokušao spasiti od debakla na izborima u svibnju jer je i njima jasno kako ćemo koalicija SLOBODNO i ja dobiti povjerenje građana za sljedeći mandat 18. svibnja.

Ali Dubrovčani na to više ne nasjedaju, kao što nisu ni prvi put. Upravo u tom tjednu kada je HDZ napadao moju obitelj zbog kuće u Palmotićevoj ulici, provedena je anketa koja je pokazala da uvjerljivo ulazim u drugi krug gdje i pobjeđujem Mata Frankovića, gradonačelnika na odlasku”, navodi kandidatkinja Bonačić Obradović, te navodi  odgovore na pitanja novinara Nacionala:

“1. Možete li potvrditi da je vaš suprug tražio od Grada Dubrovnika otkup gradskog zemljišta od 30 kvadrata na kojem se nalazi i zid koji dijeli kuću i cestu?

Da. Više smo puta službeno tražili od Grada Dubrovnika otkup dijela parcele (u ovom slučaju 30-ak kvadrata) koja je, prema pravomoćnom Rješenju o utvrđivanju građevne čestice od 28.2.2018.godine , utvrđena kao sastavni dio okućnice naše obiteljske kuće. Na tom se dijelu od 1968. godine nalazi zid koji odvaja dvorište od ceste.

2. Zašto je tražen otkup u veljači ove godine, iako je Grad već u par navrata odbio prodati česticu?

Taj smo otkup tražili u više navrata (ne samo u veljači), jer Grad sam kroz postupke i parcelacijske elaborate potvrđuje da ti kvadrati u stvarnosti nisu nikakav put, nego dio građevinske čestice. Istovremeno, Grad je drugu česticu (1253/2), 45 m2 bez problema prodao, čak je i u Ugovoru o kupoprodaji naveo obvezu da se „riješe imovinskopravni odnosi“ i za ovaj dio (1014/12). Međutim, sad odbijaju dovršiti proceduru. Dakle, imamo nedosljednost: jednom česticom rješavaju prodaju, drugom opstruiraju, iako je riječ o istom dvorištu i istoj kući. Zbog toga smo ponovno pokušali regulirati vlasništvo, ali Grad ne surađuje.

3. Jesu li za gradnju zida koji se nalazi na toj čestici ishođene potrebne dozvole?

Zid je tu od 1968. godine, kada nije zahtijevao nikakve posebne akte za gradnju. Naknadno je ojačan kako bi se spriječilo preskakanje i osiguralo više privatnosti našoj djeci. S obzirom da su bile situacije nezakonitog preskakanja zida od strane pojedinaca pojedinih medija kao i određenih osoba koje su mojoj djeci opisivali kako su nas promatrali kroz prozor iz dvorišta u večernjim satima. Grad nikada nije izdao pravomoćno rješenje kojim bi to osporio ili zabranio, niti je tijekom posljednjih 50-ak godina postojanja zida pokrenuta procedura za njegovo uklanjanje. Uostalom, Rješenje o utvrđivanju građevne čestice u članku kojim opisuje okućnicu izrijekom navodi da zid ograđuje građevnu česticu i zajedno s kućom tvori funkcionalnu cjelinu.

4. Jesu li gradske vlasti i komunalni redari zatražili rušenje tog zida i ako jesu, zašto zid nije srušen kao što je traženo?

Nikada nismo dobili služben, pravomoćan nalog za rušenje ili uklanjanje zida. Postojao je samo dopis kojim se spominje da bi ga trebalo „svesti na prijašnje stanje“, ali nema definicije koje je to „prijašnje stanje“ (ono iz 1968.?). Također, dopis nije akt koji bismo trebali izvršiti poput rješenja komunalnog redarstva ili građevinske inspekcije.
Stoga zid nije srušen iz jednostavnog razloga: nije postojala valjana zakonska osnova koja bi to naložila, niti se itko, sve ovo vrijeme, stvarno bavio tim pitanjem. Tek sada, kad očito smetamo političkim protivnicima, odjednom se izvlači priča o navodnim nepravilnostima.

5. Kada je na okućnici kuće na adresi Dalmatinska 40 sagrađen bazen?

Bazen je napravljen 2018. godine na mjestu postojećeg vrta, unutar dvorišta koje je od 1968. u obiteljskoj uporabi.

6. Jesu li za taj bazen i kućicu koja je sagrađena pored bazena ishođene potrebne dozvole?

Nije kućica kako navodite u svojim pitanjima nego Glorijet/nadstrešnica građena u skladu s Pravilnikom o jednostavnim građevinama, po kojemu se ovakav otvoreni objekt može graditi bez klasične građevinske dozvole.
Bazen je izgrađen na postojećoj parceli, što se uobičajeno regulira kroz projektne ili jednostavne postupke ovisno o veličini i ukopanosti. Budući da nitko od nadležnih ni tada niti danas nije izdao zabranu ili nalog za rušenje, jasno je da nije bilo spornog postupanja.

7. Koje su dimenzije bazena i je li bazen ukopan u zemlju ili se nalazi iznad razine zemljišta?

Bazen je približno 7 × 4 m, ukopan je na mjestu gdje je ranije bio vrt.

Sve ovo pojavljuje se isključivo kad je potrebno politički diskreditirati mene i moju obitelj. Grad Dubrovnik je još 2018. donio pravomoćno rješenje kojim je dio ove nekretnine točno definiran kao građevna čestica, a sam Grad prethodno je prodao mom suprugu dio navodne „javne površine“ (1253/2) i ugovorom tražio da se riješe odnosi i na drugoj parceli (1014/12) što sada opstruira”, također je navela Anita Bonačić Obradović u priopćenju te HDZ-u poručila: Pogledajte semafor.