OTKRIVENI FRAPANTNI PODACI Nevjerojatno kakva je sila napala Dubrovnik, ali nisu ga uspjeli poraziti zbog gramzivosti i loše organizacije

Na današnji dan, 1. listopada 1991. godine prije 33 godine, malo prije 6 sati ujutro, napadom JNA, rezervista te pripadnika paravojnih srbocrnogorskih formacija iz pravca Crne Gore i BiH počela je agresija na krajnji jug Hrvatske i Dubrovnik s kopna, mora i zraka – rečenica je koja će ostati trajno upisana u povijest, ali i sjećanje svih onih koji su doživjeli ratna djelovanja.

I dok se većinom govori o obrani Dubrovnika i snagama koje su bile organizirane da spriječe još veća stradanja koja su pogodila grad, o organiziranim postrojbama JNA ne zna se previše. “I danas mnogima nije jasno s kakvom su se silom suočili branitelji, ali i civilno stanovništvo”, govori povjesničar dr. sc. Jakša Raguž iz Hrvatskog instituta za povijest koji nam je ispričao kakav je bio plan za osvajanje Dubrovnika. Do podataka su, govori Raguž, povjesničari došli tek kad je počelo suđenje na Međunarodnom sudu u Haagu dvojici pripadnika JNA, generalu potpukovniku Pavlu Strugari i viceadmiralu Miodragu Jokiću. Te dokumente Beograd je bio prisiljen dostaviti.

BROJNI VOJNICI, TENKOVI, TOPOVI I TEŠKO ORUŽJE

“Tek tad je bilo jasno kakva je sila bila s druge strane. Iz dokumenata smo vidjeli da su snage s kojima je raspolagala JNA 1991. godine u rujnu brojale od 20 do 25 tisuća vojnika koji su bili angažirani u napadu. To je bilo jasno vidljivo iz elaborata kojega je napravio slovenski general Milovan Zorc kao sudski vještak. Analiza je pokazala stručni prikaz pohoda Druge operativne grupe JNA na Dubrovnik koja je raspolagala s brojnim vojnicima, arsenalom tenkova, topova i teškim oružjem”, navodi povjesničar Jakša Raguž. Dodaje kako su vojsku činili pripadnici teritorijalne obrane iz Crne Gore, Srbije, Bosne i Hercegovine te manjim dijelom iz Srbije.

Raguž navodi formaciju koja je upravljala organizacijom OG-2 (što je oznaka za Drugu operativnu grupu JNA). Naime, u početku na čelu je bio general-potpukovnik Jevrem Cokić koji je teško ranjen 5. listopada 1991. godine u Konavlima pri obaranju helikoptera. Na njegovo mjesto je došao Milan Ružinovski kojega su brzo  smijenili s obrazloženjem da je bio Makedonac. Tada zapovjednik OG-2 postaje general-potpukovnik Pavle Strugar koji je za zasluge napada na Dubrovnik kasnije unaprijeđen u čin general-pukovnik. On je inače poznat kao osuđeni ratni zločinac upravo zbog napada na Dubrovnik.

Povjesničar Raguž nadalje navodi kako je zapovjedništvo OG-2 zapovijedalo svim snagama od Crne Gore do Neretve, a imali su pod svojim zapovjedništvom pet velikih postrojbi. 

“Zadaća im je bila u idućih sedam dana razbiti hrvatske obrambene snage, spojiti se sa svojima i napredovati prema zapadu. Konačni cilj im je bio – osvajanje cijele Dalmacije i zauzimanje Splita pa bi tako cijeli prostor bio okupiran”, govori dr.sc. Raguž.

Pripadnici tadašnje JNA zapravo su znali protiv koga se bore, a to je bilo od 500 do 700 ljudi koji su branili dubrovački kraj.

“Sumnjam da je ikad u povijesti vođena takva razina konflikta između velikog broja snaga s jedne strane, a s druge strane minimalnog broja pripadnika obrane. No, rasplet je bio iznenađujući. Umjesto sedam dana, koliko im je bio cilj za osvojiti Dolinu Neretve i Općinu Dubrovnik, te 15 dana za osvajanje Makarske i Imotskog, ta etapa se produžila na tri mjeseca, koliko im je trebalo da osvoje najveći dio dubrovačke općine”, govori dr.sc. Raguž.

NEMILICE SE PLJAČKALO

Navodi više razloga koji su utjecali na sporo napredovanje JNA.

Naime, već prvih dana 1. i 2. listopada, spominje Raguž, JNA je pretrpjela gubitke kod Čepikuća što ih je omelo da prodru na krajnji zapadni dio i izbiju prema Pelješcu, uz to su imali i gubitke na Ivanici gdje je poginulo 16 pripadnika prvog dana napada. Velika skupina je stradala i na Vukovićima u zasjedi koju su postavile dubrovačke ZNG. Ti su ih gubici, ističe Raguž, prilično demoralizirali u daljnjem napredovanju. 

Raguž navodi i interesantan razlog zašto JNA nije uspjela u svom cilju.

“Nitko nije tu činjenicu toliko uzimao u obzir, ali je vidljivo iz knjige Veseljka Koprivice, a to je pljačka. Ušavši u dubrovački kraj, bili su jako iznenađeni bogatstvom koje su zatekli u Konavlima, Dubrovniku i Primorju pa su vojnici puno vremena trošili na pljačkanje tih objekata i otpremanje plijena u Istočnu Hercegovinu i Crnu Goru. To je značajno prolongiralo njihovo djelovanje i nisu mogli potaknuti vojnike da idu u napad. Jednostavno su bili zauzeti pljačkanjem”, priča povjesničar Jakša Raguž.

Podsjetio je na jednu šalu koja najbolje opisuje tu situaciju.

“Što je to crnogorski oklopni prsluk? – Jedan konavoski pršut sprijeda, a drugi straga. Upravo to slikovito prikazuje kako je pljačka doprinijela da se napad rasplinuo tijekom nekog vremena. Jedan od razloga lošeg napredovanja je bio taj što pripadnici vojske koji su dolazili iz Srbije nisu bili motivirani za rat. U konačnici Užički korpus je spao na jako malo ljudi i nije moga biti upotrijebljen za planirane zadaće”, zaključio je za Jug info povjesničar dr.sc. Jakša Raguž govoreći o snagama JNA koje su napale jug Hrvatske i Dalmaciju.

Aida Čakić

Foto: Pavo Urban