TRADICIJA KOLENDAVANJA Mesari, mlinari i ribari umiljavali su se knezu, a pomorci nadbiskupu

PODIJELI S PRIJATELJIMA!

Povijest kolendavanja seže daleko u prošlost, a najstariji pisani tragovi se mogu pronaći u XIII. stoljeću unutar Statuta Dubrovačke Republike. U tim zapisima spominje se badnjak koji su pomorci unosili u Knežev dvor te ga polagali na vatru čestitajući knezu pjesmom. Knez ih je za pjesmu nagrađivao. 

U Statutu se spominju i novogodišnji čestitari, obično mesari, mlinari i ribari koji su također čestitali knezu te pomorski kapetani i mornari koji su čestitke upućivali dubrovačkom nadbiskupu. Ne postoji pisani trag jesu li su oni u tim prigodama pjevali, ali u tome se ipak mogu prepoznati elementi kasnijih kolenda.

U Dubrovačkom primorju zapisano je mnoštvo kolenda, a razlikovale su se od sela do sela po nekim stihovima ili motivima, ali se karakteristični pripjevi iza svakog stiha kolendo, kolendo, odnosno veselo, veselo, nisu mijenjali. Tradicija je jako stara i različita u cijelom primorju, pojašnjava Mladenka Rajković iz Majkova.

„Što se kolendavanja tiče negdje idu muškarci, negdje žene a negdje djeca. Ja sam inače u KUD-u Primorska lijera, i kolenda je zaštićena kao nematerijalna kulturna baština Republike Hrvatske. Kolenda se cijelo vrijeme došašća pjevala, a najviše za badnji dan i zaista je vesela. Prije su ljudi puno više držali do toga jer su živjeli za taj dan, a mi danas imamo više događaja i manje je doživljavamo. Međutim, pokušavamo je vratiti kako je nekada bila, i u materijalnom i u nematerijalnom obliku. Oblik je to postavljanja badnjaka i pravljenja kolende. Kolendom, se, također, naziva i naranča u koju bi se zabile grančice masline s nanizanim suhim smokvama. Te bi kolende djevojke poklanjale čobanima ili mladićima koji bi ih čuli na paši kako pjevaju. Obavezno se ide od kuće do kuće, pjeva i čestita.“

Ljudi ih tratavaju suhim smokvama, priklama, narančama, nađe se kontonjata, mantala, a od tradicionalnih kolača tu su samo padišpanj i makaruli. Ali makaruli ne kao stonska torta nego makaruli koji su se inače prije pravili. Manje mijendula i oraha a ide više paste sa gratanim jabukama, cimetom, klinčićima.

„Nažalost, običaji su u narodu sve više izumrli. Nema naroda, stari ljudi koji su to radili su umrli, ali mi se zaista trudimo s mladima zadržati tradiciju i vratiti je kao što je nekada bila.“

Gospođa Mladenka jako voli te običaje, pjesmu i zaista uživa u tome dugi niz godina

„Inače smo u KUD-u, sastanemo se i trudimo se preko folklornih društava potaknuti mlade ljude da zadrže tu tradiciju. Nekoga interesira tradicija, nekoga ne, nismo svi isti. Mi u društvu zaista nastojimo održati tradiciju i običaje cijelog Primorja. U nas u KUD-U ima mladosti iz svih primorskih sela i na taj način pokušavamo spojiti cijelo Primorje u jednu cjelinu, a ima nas od Ponikava do Gromače. Svatko iz svog sela nešto nametne, i nekako smo se u tome našli. Svi mladi vole pjesmu, vole zapjevati, sastanemo se, kolendavamo, i svakome zaista bude jako lijepo.“

I dok je ovakvih ljudi, starijih i mladosti, obićaji nikada neće izumrijeti.  A možemo i nadodati kako je srećom kolendanje  među mladima omiljeni običaj koji je vrlo živ, i sigurni smo da će se na Badnji dan i Staru godinu kucati na mnoga vrata.

Kate Lujo


PODIJELI S PRIJATELJIMA!