Razapinjali su ga kada je branio prava hrvatskog građanina Thompsona, a danas mu plješću dok ga citira

Predsjednik Hrvatskog sabora Gordan Jandroković govorio je u utorak o vrijednostima slobode pred 162 srednjoškolca iz 54 hrvatske škole.

“Jer kako kaže pjesma, ti si rođen sine u vrijeme slobode. Treba znati da se za tu slobodu, za mir, demokraciju treba izboriti, čuvati, da nije dana sama po sebi,” izjavio je Jandroković, citirajući riječi pjesme najpopularnijeg hrvatskog pjevača, Marka Perkovića Thompsona. Nije neobično da predsjednik Sabora u obraćanju mladima citira popularnog glazbenika, ali takva scena prije samo 15-ak godina u Hrvatskoj bi bila potpuno nezamisliva.

Nitko od okupljenih srednjoškolaca vjerojatno ne zna da je isti taj političar koji im danas objašnjava demokraciju i slobodu, 2009. godine doživio nezapamćeni politički linč jer se usudio braniti prava hrvatskog građanina u inozemstvu. Jandroković je tada, kao ministar vanjskih poslova, uputio prosvjednu diplomatsku notu Švicarskoj nakon što je ta zemlja bez konkretnih dokaza zabranila Marku Perkoviću Thompsonu trogodišnji ulazak u zemlju, onemogućivši mu tako nastupe u svim zemljama schengenskog režima.

U diplomatskoj noti, Ministarstvo je osporilo švicarsku ocjenu da su Perkovićevi nastupi povezani s “konkretnom ugrozom terorizma, nasilnog ekstremizma i organiziranog kriminala” i upozorilo da je takva “teška mjera donesena unatoč činjenici da gospodin Marko Perković do tada ni u jednoj državi nije kažnjavan” te da je odluka “donesena bez konkretnih dokaza i činjenica”.

Reakcija hrvatske političke scene bila je zaprepašćujuća.

Predsjednik Mesić javno je napao ministra vanjskih poslova, pitajući se odakle mu pravo da brani Thompsona u ime Hrvatske, a jedna lijeva kolumnistica pisala je o “katastrofi” u kojoj “ministar brani Thompsona”, tvrdeći da “braneći Thompsona Jandroković šteti Hrvatskoj”, iako je u istom tekstu priznala da “u Hrvatskoj ministri hodočaste na Thompsonove koncerte” i da mu se “udvaraju i desnica i kvaziljevica”.

Bliski suradnici tadašnje premijerke Jadranke Kosor govorili su medijima kako je “premijerku posebno naljutio postupak Gordana Jandrokovića” i da se “u njenom uredu počelo razmatrati tko bi mogao biti idući ministar vanjskih poslova”. U političkim i medijskim krugovima već se naveliko špekuliralo da “Jandroković vrlo vjerojatno neće još dugo biti ministar vanjskih poslova” i da će “biti smijenjen pri prvoj rekonstrukciji vlade”.

Što je točno bio Jandrokovićev “grijeh”? Činjenica da je kao ministar vanjskih poslova branio prava hrvatskog državljanina kojem su bez konkretnih dokaza uskraćena prava na nastupanje u inozemstvu. Nije branio Thompsonove političke stavove, nego njegova građanska prava, što bi trebala biti dužnost svakog ministra vanjskih poslova bez obzira na osobne simpatije.

Pitanja koja su se tada rijetki usudili postaviti danas se čine potpuno banalna i retorička. Je li svaki hrvatski građanin jednako vrijedan zaštite ili postoje “podobni” i “nepodobni”? Je li legitimno da ministar vanjskih poslova stane u obranu hrvatskog državljanina u inozemstvu samo ako se slaže s njegovim političkim stavovima?

Jandroković, koji je tada praktički politički otpisan, danas je predsjednik Sabora koji slobodno citira istog onog Thompsona zbog kojeg su mu predviđali politički kraj. Ista ona Hrvatska koja ga je tada razapinjala zbog zaštite prava hrvatskog građanina, danas plješće njegovom citiranju Thompsonovih stihova kao legitimnom dijelu političkog diskursa.

Ova transformacija nije dokaz Jandrokovićevog političkog preokreta, jer on je ostao dosljedan svojim načelima. Promjena se dogodila u hrvatskoj političkoj i medijskoj sceni koja je postupno sazrijevala do točke u kojoj prepoznaje važnost dosljedne zaštite prava svih građana, bez ideološke selekcije.

Uostalom, Jandrokovićeva politička trajnost i uspon s pozicije ministra kojemu „sapunaju dasku” do jedne od najviših državnih funkcija svjedoči o vrijednosti političke dosljednosti. I to je možda najvažnija lekcija mladim ljudima koji su ga slušali. Principijelnost i dosljednost, iako znaju imati visoku cijenu, dugoročno grade kredibilitet i integritet koji nadilazi dnevno-političke pritiske.

Igor Kokoruš