Najveća radost i noćna mora reporterke iz grada: Nemamo radnog vremena, ali puno je lijepih trenutaka

Još od samog početka okupljanje oko televizora zamijenilo je nekadašnje okupljanje oko ognjišta, a činjenica da tv uređaj dan danas zauzima centralno mjesto u našim domovima potvrđuje da je televizija još uvijek utjecajan medij i prozor u svijet. Kakav je život s druge strane ekrana pitali smo novinarku HRT-a Ivanu Brailo Drnas.

“I najljepše i najgore u poslu mi je zapravo jedna te ista stvar – to što nema radnog vremena. Naime, ne moram biti na poslu točno u 8 i ne stojim do 16. Postoje dani kad nema posla, a postoje dani kada se radi od jutra do mraka, ovisno o tome što situacija zahtjeva, je li riječ o nekom izvanrednom događaju i slično. Ne provodim puno vremena u uredu, posao je terenski. S druge strane, budući da nema radnog vremena znači da nisu rijetke situacije da recimo stojim doma s djecom i onda čujem više rotacija vani i znam da se moram vratiti na posao ili me zovu da dođem raditi popodne ili navečer, jer se nešto dogodilo. Ipak, rekla bih da je najljepše u mom poslu kada svojim radom, to jeste prilogom mogu nekome pomoći da se njegova priča čuje. Ne smijem zaboraviti odlične kolege koji mi pomažu u stvaranju priloga, a to su snimatelji i montažeri. Nije novinar jedini koji proizvodi taj prilog, sve ovisi o dobroj slici, a tu ulijeću upravo oni”, isprilala nam je reporterka koja u dubrovačkom dopisništvu HRT-a radi 12 godina.

Nije jedna od onih sretnica koje su oduvijek znale čime se žele bavit u životu, a do televizije ju je dovela ljubav prema pisanju, zbog čega je upisala fakultet Mediji i kultura društva. Nakon rada u raznim redakcijama i medijima, 2012. skrasila se na HRT-u, što joj je bilo ostvarenje želje, budući da se, kako je istaknula, na HRT-u program ne svodi samo na informativni dio i puno je prostora za zanimljive teme, poput malih dokumentarnih reportaža koje radi za emisije kao što su “More” i “Plodovi zemlje”.

“Mislim da televizija ima budućnost, bilo da se prilagodi internetu ili da ostane ovakva kakva jest. Budući da je vizualni medij, malo je prostora za manipulaciju, stoga je i vrlo vjerodostojan medij. Ono što je danas problem i televiziji, problem je i drugima. Svi mediji djeluju po principu da informaciju treba prenijeti što brže i u što kraćem formatu. To je ponekad nezahvalno, jer da bi se neka priča kvalitetno obradila potrebno je vremena. Često me pitaju gdje je nestalo istraživačko novinarstvo, a ustvari za njega često nema vremena. S druge strane napredak tehnologije omogućio nam je da se možemo bilo kad i s bilo kojeg mjesta, na kojem ima signala, javiti uživo i odmah prenositi što se događa. To dosta olakšava posao, jer kako mi kažu iskusnije kolege, prije su se kazete s prilozima slale autobusom u Zagreb. Danas je televizija drukčija, ali svakako je medij koji ima budućnost”, rekla je Ivana.

A što ona gleda na televiziji?

“Kad sam doma volim se posvetiti privatnim stvarima, a televizija mi je posao tako da malo ili nimalo gledam televiziju. Gledam dječje i glazbene kanale”, otkrila je Ivana. 

Svjetski dan televizije obilježava se svakog 21. studenog kako bi se naglasila važnost televizije kao ključnog medija za informiranje, zabavu i edukaciju.