Kako je najmlađi kapetan tankera ikad more zamijenio poljem maslina, loze i rogača

Nakon 15 godina navegavanja i bezbroj nautičkih milja Mato Goravica pomorstvo je zamijenio poljoprivredom. Prije osam godina vratio se na rodni Šipan i nastavio obiteljsku tradiciju. Uz masline i vinovu lozu, što je obitelj Goravica generacijama prerađivala, odlučio je pokrenuti i preradu rogača.

„Dosadilo mi je na brodu. Bilo je puno stresa, nije to više bilo pomorstvo kao što je nekad bilo. Svega ima, samo pomorstva nema. Uvijek sam bio u poljoprivredi i pomagao roditeljima. Znao sam kako to raditi. Putujući po Hrvatskoj i svijetu vidio sam da onaj tko želi raditi, može bilo što. Svugdje funkcionira, zašto ne bi i kod nas. Smislio sam plan i tu sam“, rekao je Goravica, svojevremeno najmlađi kapetan tankera u povijesti. 

Kupio uljaru i pogon za proizvodnju brašna

S  idejom revitalizacije rogača, u sklopu uljare, koju je na natječaju Grada Dubrovnika kupio još 2011., napravio je pogon za proizvodnju brašna od rogača, prvi takav pogon u našoj županiji. 

„Znam da se u prošlosti, i to ne tako davnoj, prije otprilike 40 do 50 godina, rogač jako puno koristio. Oduvijek smo imali stabla rogača i, još dok sam plovio, razmišljao sam kako s time treba nešto napraviti, budući da više nitko nije kupovao i otkupljivao mahune“, kazao je Goravica o ovoj pomalo zaboravljenoj mediteranskoj mahunarki. 

Uz komiški i šoltanski, šipanski rogač je poznat u literaturi kao sorta. Lokalno se zove Carin – car među rogačima, jer je veći, mesnatiji i slađi od ostalih. Oduvijek je bio cijenjen zbog nutritivnih vrijednosti, a u prošlosti je služio i kao mjerna jedinica za zlato, budući da svaka sjemenka rogača ima jednaku težinu – 0,18 grama. Danas se najčešće koristi za pripremu slastica.

„Interes je dosta dobar. Najviše ga kupuju ljudi za osobnu upotrebu, a postoje i trgovine koje ga uzimaju. Jedino gdje zapinje je turizam. Nadao sam se da ću tu imati bolji uspjeh. Ne znam je li cijena previsoka ili nije, ali tu zapinje. Obilazio sam dosta hotela i restorana i čini se da kuhari ne znaju što bi s tim. Međutim, smislio sam drugi plan kako osvijestiti ljudima da je to autohtoni lokalni proizvod“, ispričao je o svom poduzetničkom pothvatu Goravica i dodao kako je rogač lako uzgajati te da bi volio da prerada, odnosno proizvodnja brašna od rogača zaživi. 

Popularizacija rogača

Život na Šipanu je lijep. Mir, tišina i komod su neprocjenjivi, ističe Mato, međutim, kao i na svakom drugom otoku, najveći problem je prometna povezanost koja može biti posebno problematična kada ste poljoprivrednik. 

„Iako smo ljeti dosta dobro povezani, zimi je druga priča. Čim malo puhne šilok, trajekt ne plovi. Baš je teško planirati, a s druge strane dosta je skuplje nego na kopnu. Morate sve dovesti na otok, platiti brod. Kada prevozite kamion trajektom, puno je skuplje. Ipak, veze su najveći problem. Dogodi se da, na primjer, bačve ili nešto drugo što dovedem iz Zagreba, zna stati i tri dana u Dubrovniku, jer zbog loših uvjeta trajekt ne plovi. I gdje onda s time? Tko nema svoj skladišni prostor, mora se snalaziti i moliti nekoga da mu pomogne. To je jako veliki problem“, rekao je Goravica.

Unatoč izazovima naš sugovornik ima puno planova, a najveća želja je ponovno popularizirati rogač i nastaviti s otkupom. 

„Samo treba ići naprijed. Ustrajati u onome što zamisliš. Mi smo tu dosta vezani za turizam te se na taj način dosta toga može prodati. Straha nema“, zaključio je Mato Goravica.