Kako su golobradi zapovjednici i dragovoljci porazili mornaricu JNA prije točno 33 godine

Nedavno je na sjednici Gradskog vijeća Korčule odlučeno kako će 16. studenoga biti službeno proglašen Danom branitelja Grada Korčule u spomen na prvu pobjedu u Domovinskom ratu, odnosno razbijanje treće pomorske blokade Jugoslavenske ratne mornarice u Korčulanskom kanalu. 

Kako bi dostojno obilježili jedan od najvažnijih dana moderne, hrvatske, ratne povijesti kad je otok oslobođen nakon 28 dana blokade te kako bi se prisjetili svih onih koji su sudjelovali u bitci, Grad Korčula je u suradnji s otočnim braniteljskim udrugama proisteklim iz Domovinskog rata, organizirao prigodni i svečani program o čemu smo već pisali. 

Velikoj pobjedi 16. studenog 1991., čiji su značaj Korčulani shvatili tek naknadno, prethodio je niz događaja. U travnju je Krizni štab započeo organizirano izmještanje vojne evidencije na sigurne lokacije Općine Korčula koja je tad obuhvaćala cijeli otok te jugozapadni dio poluotoka Pelješca. Iako je poziv na prvo postrojavanje organizirane vojne postrojbe Korčule bio je neformalan, odaziv je bio stopostotan, tijekom kolovoza postrojene prva, druga, treća i četvrta satnija u Orebiću, Žrnovu, Blatu i Veloj Luci.  Radilo se o bataljunu Zbora narodne garde sa četiri teritorijalno raspoređene satnije i pratećim vodovima, zapovjedništvom, vodom veze, inženjerijskom, diverzantskim, sanitetskim, intervencijskim vodom i vodom za logističku potporu. 

Dvojac akademaca

Do kraja listopada postrojbe obrane Korčule brojile su gotovo 1.500 vojnika, a bilo je i vojnika drugih nacionalnosti poput srpske i crnogorske. Ključnu ulogu u naoružavanju postrojbi te deblokiranju otoka odigrao je danas umirovljeni kapetan bojnog broda Tomislav Katić, koji je tada bio na čelu svih postrojbi obrane otoka kao i danas umirovljeni pukovnik Željko Seretinek. Iako se radilo o profesionalno obučenim vojnicima sa završenom akademijom, rat su van udžbenika vidjeli tek tog sudbonosnog studenog 1991. godine, Katić je imao 33 godine, a Seretinek 28. No, zapovjednici su, kao i redom svi dragovoljci, pokazali izvanrednu ratnu mudrost i hrabrost u obrani svojih domova i obitelji od srpskog agresora. 

Prva blokada započela je sredinom rujna 91., danas osuđeni general Ratko Mladić kreće iz Knina u napad na Šibenik. Druga blokada razbijena je mjesec dana nakon, u listopadu u Zadru.  Dan prije bitke u Korčulanskom kanalu, razarač Split je u Bračkom kanalu otvorio paljbu na grad po kojem nosi ime što je prvi put ikad zabilježeno u ratnoj povijesti.

Bitka pod zapovjedništvom Hrvatske ratne mornarice kojom je razbijena treća blokada započela je u podne 16. studenog u Korčulanskom kanalu. Čak devet brodova jugomornarice napadalo je Lovište te je malo tko vjerovao u pozitivan ishod bitke. Međutim, više sile odlučile su stati na stranu Hrvata, tog jutra na moru je bilo veliko nevrijeme, a Korčulu je obavila gusta magla. Korčulani su na mornaricu JNA pucali iz pet topova od kojih je samo jedan bio potpuno ispravan, a agresor nije znao odakle dolazi paljba. Do kraja bitke pogođeno je čak šest brodova, trećina od ukupnog broja pogođenih brodova u cijelom Domovinskom ratu čime je oslobođeno čak 8.600 četvornih kilometara kao i unutarnji plovni putevi od Kraljevice do Pelješca.  

Počast poginulima

Nakon razbijanje pomorske blokade, ratne postrojbe tadašnje općine Korčula su krajem 91. u Stonu pod zapovjedništvom Anta Bilića ustrojili stabilnu crtu obrane i zaustavile znatno nadmoćnijeg agresora. Otočani su doživjeli nekoliko kritičkih trenutaka, protivnik je bio u ofenzivi, bili su pod artiljerijskom vatrom, a u toj je bitci poginuo zapovjednik orebićke grupe Tiho Antunović dok je korčulanska satnija imala nekoliko ranjenih. U svibnju 92. s pripadnicima elitnih gardijskih postrojbi Hrvatske vojske deblokirali su i zapadni dio poluotoka Pelješca te su sudjelovali u oslobađanju Dubrovačkog primorja. Mornarički odred i Domobranska bojna ratni put nastavili su u dubrovačkom zaleđu gdje je MOMP Korčula dočekao kraj rata. 

Kroz korčulanske postrojbe je tijekom Domovinskog rata prošlo oko 2000 boraca od kojih je sedam pripadnika vojnih i policijskih postrojbi položilo svoj život na oltar domovine. 

Neka im je vječna slava! 

Foto: Veterani info