ĐURO KOVAČEVIĆ: Možda bih postao vrhunski sportaš ili pisac, a sad sam samo dobar invalid

Gost emisije Nedjeljom u 2 bio je je heroj Domovinskog rata Đuro Kovačević. Rodom je iz Metkovića, a tijekom Domovinskog rata bio je tri puta ranjavan i tri puta vraćan na bojište.
– Možda sam mogao biti vrhunski sportaš ili dobar književnik, a evo sad sam samo dobar invalid, rekao je Kovačević, koji i dan danas u svojem tijelu ima metak.
Ima preko 200 šavova i gotovo da nema dijela tijela gdje nije bio ranjen.

Đuro nerado daje intervjue, no u ovom rijetkom javnom nastupu prisjetio se početaka svojeg ratnog puta. Kad se, naime, vratio iz JNA, odlučio je braniti Dubrovnik.

– Roditelji su bili protiv. Oni su mi već su sredili preko našeg bogatog rođaka posao i stan u Švicarskoj. Tako da ja ne bih bio prognanik. S druge strane, to su moji ljudi ovdje. Ja sam rekao da nema šanse. Otac mi je onda rekao da ću s takvim mentalitetom poginuti, a ja sam odgovorio – onda ću poginuti, prisjetio se Kovačević.

Od svih bojišta na kojima je bio, najgore mu je bilo u Bosni i Hercegovini:

– I to na Dinari. Bilo je minus 36 stupnjeva noću, a po danu minus 30, kaže Kovačević.

O svojem životnom putu i ratnom iskustvu Kovačević je napisao knjigu “Tako je pisao Ajant”. Ajant je, naime, njegov nadimak.
– Ajant je starogrački heroj. Ljudi ga znaju možda kao Ajaksa ili Ajas. On je čovjek koji je pod Troju doveo sve što ima – i sina i kćer. Nije on došao tu do pljačka. Dva puta je pobijedio Hektora i taman je htio ubiti Hektora, i onda ga nije ubio, objasnio je Đuro.
– Smatram da je rat zločin sam po sebi. Netko tamo ubije 5 ljudi, a ja imam uniformu i ubijem ih 50. To je to. Samo zato što imam uniformu, smatra Kovačević.
– Ja ne znam postoji li Bog. Ako postoji, onda ima dobar smisao za humor. Ja sam potpuno antiratno raspoložen. Odmah sam znao da je to nešto što nije istinito, dodaje Đuro.
Ajant je na kraju emisije uputio poruku o važnosti očuvanja mira:
– Čuvajte mir, čuvajte zdravlje, i najvažnije od svega – vrijeme. Ne postoji ni jedna valuta na ovom svijetu koja može vratiti naše vrijeme. Znači kada prolazi, ne možete vi kupiti vrijeme. Ono je prošlo. Možete kupiti možda zdravlje, ali vrijeme nikad. Za to treba iskoristiti svaki dan – ‘carpe diem’, zaključio je Đuro.