Milica Manojlović spasila život osobi koju ne poznaje: “Darovati nekom svoje stanice ili koštanu srž jednako je dobitku na jackpotu”

Tek dvije riječi, “želim život” Ane Rukavine bile su dovoljne da se glumica Milica Manojlović odluči na zahtjevan zahvat kako bi spasila život bolesne djevojke.

Glumica je donirala koštanu srž  tri dana pred nastup u predstavi Braća Karamazovi Zagrebačkog kazališta mladih u kojoj ima zapaženu ulogu. No ništa je nije moglo spriječiti u naumu da spasi mladi život.

„Sve je počelo oko 2007. godine, taman se obilježavala godišnjica smrti Ane Rukavine. Bila sam još na akademiji. Nas nekoliko s klase smo odlučili, idemo probati, idemo se učlaniti. To je znači prvo i osnovno: morate se prijaviti u registar dobrovoljnih darivatelja; izvade vam krv, potpuno bezbolan postupak i time ulazite u registar. I prošlo je oko 13 godina od toga kad sam se prijavila i onda sam dobila poziv. Nevjerojatno je da sam par dana prije toga pomislila kako nikoga od nas nisu zvali i eto dogodio se taj poziv”, opisuje Milica Manojlović.

Proces je sljedeći – telefonom vam medicinska sestra objasni koje su opcije, imate dvije opcije – darovanje matičnih stanica ili davanje koštane srži. Ako pristanete, dodaje ona, onda slijedi tipizacija kako bi se vidjelo podudarate li se s pacijentom.  O osobi kojoj pomažete znate samo koje je godište, koja je bolest u pitanju i iz koje je države.

„Ja sam saznala da je leukemija, da osoba ima 20 godina i dobila sam opciju hoću li darovati matične stanice, što je poprilično bezbolan i bezopasan postupak. Idete četiri dana na injekcije i nakon toga ležite možda neka tri, četiri do pet sati na hematologiji. Iz jedne ruke vam vade krv, centrifugiraju matične stanice, a u drugu vam ruku vraćaju i isti dan idete doma. Eventualni simptomi su nekakva blaga prehlada, možda mala groznica i to je to. A drugi postupak uvjetno rečeno je opasniji jer se ide pod opću anesteziju, ali je učinkovitiji. S obzirom na dob pacijentice, ja sam se odlučila na taj drugi postupak”, priča nam Milica.

Došla je dan prije u bolnicu, u međuvremenu prošla cijeli sistematski pregled, a s obzirom na to da je bilo vrijeme korone radio se i PCR test. Prošla je operacijsku salu i nakon buđenja iz operacije osjećatala bol sličnu onoj kada padnete na trticu. Manojlović dodaje i kako je bila pod velikom dozom adrenalina tako da nije ništa osjećala. Ali kada su je nazvali dobro je zapamtila osjećaj.

„Kada sam dobila poziv da se podudaram s nekim, isti je kao da ste dobili jackpot! A nakon toga i da je sve prošlo i da je osoba preživjela… ma to je nevjerojatno. Oči se napune suzama, kao da sam dobila Nobelovu nagradu. Ne znam kako to izgleda, ali pretpostavljam da je takav osjećaj. Još i veći, jer ovo je ipak spašavanje života”, opisuje nam euforično i iskreno.

Nakon dvije godine možete se saznati tko je donor, jer se kroz dvije godine još uvijek bolest može vratiti. Nakon toga donora i pacijenta koje je pomogao doktori pitaju želi li znati o kome se radi. Milica Manojlović je razmijenila podatke s osobom kojoj je pomogla. Još uvijek se nisu čuli, ali govori kako će pričekati da se njoj jave.

Opisala nam je kako izgleda zahvat vađenja koštane srži za koji mnogi misli da je opasan.

“Dvije velike igle idu u donji dio kralježnice i mnogi se boje da će ostati paralizirani, ali to su neke stare priče koje su prije kružile. Doktorica mi je objasnila u čemu je zapravo najveći problem.  Teško da je netko toliki toliki pehist i da doktor fali za par milimetara i pogodi u živac koji ne bi trebao. To je šansa isto kao da odete operirati slijepo crijevo pa se nešto strašno krivo dogodi i ode u krivom smjeru. U tom smislu naravno da neki minimalni rizici postoje, kao i strahovi i općenito odlazak pod opću anesteziju. Znam da se velik broj ljudi i toga boji. Ali u principu, to je rekla bih 99,9 posto bezopasno. Onih 00,1 uvijek postoji  jer mora statistički postojati”, kazuje Milica.

Ona ne vidi razlog zašto se svi koji mogu ne bi prijavili. Na kraju krajeva, ne liječi se samo leukemija, matičnim stanicama se mogu liječiti i druge mnogobrojne bolesti.

„Rekla bih da je kod nas i nedovoljna edukacija oko toga svega. To je najveći problem zapravo. Mislim da imamo oko otprilike 66 tisuća prijavljenih donora, ja sam bila tek 14-ta koja je uspjela to realizirati. Uključujući i koštanu srž i matične stanice. Rekla bih da je to s jedne strane vrlo poražavajuće s obzirom na to da je lijek u nama, a to je lijek za tešku, groznu i smrtonosnu bolest. To nije slučaj kao kod darivanja bubrega pa nakon toga ostaju neke posljedice. U ovom slučaju život donora se nastavlja potpuno normalno. Ja sam nakon tri dana igrala predstavu i vratila se normalnim aktivnostima”, opisuje glumica.

Pitali smo je može li opet biti donor, u slučaju da se ponovno podudara s nekim pacijentom.

„Za nepoznatog primatelja ne, ali mi je doktorica rekla za ne daj Bože, da se može još jednom darovati bliskom članu obitelji. I svakako bih napomenula, što je uglavnom poznatija informacija da svi zdravi do 40. odnosno 45. godine, mogu darovati pa čak i do 65. godine”, poručila je glumica Milica Manojlović.

Kate Lujo