Apel ravnatelja: ‘Volonteri dođite i pomozite jer ništa ne može usrećiti djecu kao vaša ljubav’
“Briga, pažnja, razumijevanje i ljubav su bit našeg rada. Ako djeca to dožive od nas, dali smo im najviše što smo mogli”, ističe Božidar Šustić, koji je u svibnju postao ravnatelj Centra za pružanje usluga u zajednici Maslina, te dodaje kako mu je najbitnije da svakodnevica funkcionira kako treba, odnosno da su djeca zdrava, da redovito izvršavaju svoje obaveze te da iz dana u dan rastu u pozitivnom smislu.
Sve materijalno ne može usrećiti djecu koliko može ljubav jedne odgajateljice, poručuje naš sugovornik te dodaje kako se i Dom Maslina suočava s nedostatkom stručnog kadra.
“Kao i ostatak Hrvatske i nas je zahvatio problem da već godinama jako teško dolazimo do adekvatnog kadra, ali i do toga da se ti ljudi uopće odluče doći i raditi u Centru za pružanje usluga Maslina. Možda zbog određenih predrasuda da je to jako teško ili se možda boje da bi se previše vezali za djecu. Međutim, sve je u životu izazov, tako i ovo nije samo rad, nego i poziv, jedno jako veliko i plemenito djelo i mislim da baš zato treba doći i pokušati”, poručuje Šustić koji je nakon svećeničke službe u župi u Rožatu i rada u OŠ Mokošica, bio savjetnik u Upravnom odjelu za obrazovanje, šport, socijalnu skrb i civilno društvo Grada Dubrovnika.
Dom Maslina trenutačno skrbi za 30 štićenika, a odgajateljicama podršku daju volonteri koji nastoje pomoći djeci u učenju, organiziraju radionice, sportske aktivnosti i drugo.
“Volontera zaista treba pa pozivam sve koji imaju puno ljubavi prema djeci i koji su spremni podijeliti malo svog vremena da nam se jave. Kroz ta dva ili tri sata djecu mogu odvesti u šetnju ili na neki događaj, održati radionicu ili edukaciju, brojni su načini na koje im se može posvetiti”, poziva Šustić i dodaje kako se svi koji žele volontirati uvijek dobrodošli.
Najljepše iznenađenje, otkako je stigao u Dom Maslina, našem sugovorniku je bila neizmjerna podrška zajednice.
“Ovaj grad je jako osjetljiv na Dom Maslina, a ljudi se gotovo svakodnevno javljaju i pitaju kako mogu pomoći te ih većina to radi anonimno. Upravo smo zahvaljujući donacijama svu našu djecu pred početak školske godine opremili svim potrebnim za školu, od odjeće i obuće pa do školskog pribora”, govori Šustić.
I dok procedure za posvajanje mogu biti dugotrajne i komplicirane, udomiteljstvo kod nas nije zaživjelo u većim razmjerima. Izvaninstitucionalna skrb upravo je ono čemu se teži, međutim u županiji postoji tek 15 udomiteljskih obitelji.
“Uvijek bi bilo bolje da dijete živi unutar obitelji, nego da živi u domu. Dom bi trebao biti mjesto u kojem će djeca provesti kraće vrijeme, a udomiteljstvo bi omogućilo djetetu da unutar obitelji odrasta na recimo jedan prirodniji način. U obiteljskoj atmosferi puno bi lakše podnijelo sve ono što je, nažalost, moralo proći. Vjerujem da i u ovom slučaju postoji dosta straha i predrasuda, no nastoje se organizirati susreti gdje se ljude upoznaje kako udomiti dijete. Iako je riječ o velikoj odluci, uvijek postoji podrška psihologa i socijalnog radnika te svi unutar sustava stojimo na usluzi obiteljima koje se odluče udomiti dijete”, zaključio je ravnatelj Centra za pružanje usluga u zajednici Maslina Božidar Šustić.
Daniela Juroš