Ako se bojite nevremena, ovo vas neće oduševiti! Dubrovnik je jedno od najgrmljavinskijih područja

Nakon dugog i toplog ljeta, svjedočili smo itekako promjenjivom rujnu. Velika količina kiše, pljuskova i  grmljavinskog nevremena  mnogima je pokvarilo uživanje u godišnjim odmorima. Kristijan Božarov, meteorolog iz Crometea pojašnjava da to zapravo i nije toliko neobično za ovaj mjesec.

“Ako pogledamo cijelu Hrvatsku, raspored broja grmljavinskih dana unutar jedne kalendarske godine, možemo reći da spadamo među najgrmljavinskijim područja. Prvo mjesto dijele riječko, šibensko i upravo dubrovačko područje. U prosjeku godišnje grmi 45 dana što je mnogo u odnosu na druge dijelove Hrvatske. Recimo područje doline Neretve ima desetak dana manje u godini s grmljavinom , a unutrašnjost zemlje, odnosno nizinski krajevi , središnja Hrvatska i Slavonija imaju 20 dana s grmljavinom”, pojasnio je Božarov.

Za sve koji se boje grmljavine to baš i nisu dobre vijesti. Međutim, ne znači da će svake godine biti jednak broj tih grmljavinskih dana. Čini se kako smo ove godine dosta žestoko krenuli u jesen, iako je još uvijek moguće da nam dođe period ‘babljeg ljeta’ kada ćemo zaboraviti na snažne nevere. Nadamo se da je to utjeha ljudima koji pate od astrafobije, što je strah od grmljavine i munje.

Klinička psihologinja Vesna Staničić Raguž pojasnila nam je što su strahovi te kako se s njima treba nositi.

“Strah od gubitka podloge i strah od jakog zvuka su strahovi s kojima se rađamo i već smo tu predisponirani da razvijemo strah od ovako jakog  zvuka kojeg proizvodi grmljavina. S druge strane, roditelji koji  su djeci ogledalo, odnosno prozor za svijet. Dakle sve ono što vide od roditelja djeca će to tako i shvatiti. Ako su roditelji ti koji pokazuju strah od grmljavine, definitivno će i dijete imati isti strah”, kazala je psihologinja.

Zbog svega to, dodala je on, jako je važno imati što razumnije ponašanje.

“Djetetu treba objasniti kako se stvara ta vrsta jake svjetlosti i zvuka pa ići u smjeru onoga što mi zovemo suočavanje na prihvatljiv način. Svakako trebamo vidjeti hoće li jedna takva metoda pomoći ili treba ići u nekakvu drugu , kao što je potpuno izbjegavanje. Međutim kod većine to prođe s vremenom, djeca kada odrastu to ih jednostavno prođe”, navodi klinička psihologinja Vesna Staničić Raguž.

Kate Lujo