Studentica donosi insajderske podatke kako su orijentirani mladi u županiji, zanimljivo je koja ih stranka najviše privlači

Godina 2024. za Hrvatsku je u političkom kontekstu prekretnica pa s toga i nije čudo da je etiketirana kao “Superizborna godina”. Nakon parlamentarnih i izbora za Europski parlament, predstoje nam još samo predsjednički izbori u prosincu. No, unatoč šuškanju o promjenama koje su se mogle očekivati s obzirom na nezadovoljstvo mnogih građana, politički krajolik Hrvatske ostao je relativno nepromijenjen – Hrvatska demokratska zajednica (HDZ) ponovno dominira. 

Jedno od uobičajenih pitanja u hrvatskom društvu jest – kako mladi vide politiku? Uvijek se ističe da mladi izbjegavaju politička pitanja, a njihovo sudjelovanje u politici često se marginalizira, osobito kod starijih generacija. S druge strane, mnogi mladi smatraju da nisu dovoljno zastupljeni u političkom prostoru koji je tradicionalno hijerarhijski i zatvoren za “novopridošlice”. No, je li ta percepcija i dalje točna?

VISOKA IZLAZNOST MLADIH

U našoj analizi osvrnuli smo se na mlade u Dubrovačko – neretvanskoj županiji, pokušavajući istražiti njihov odnos prema politici i političkoj angažiranosti. Anketirali smo 50 mladih, u dobi između 18 i 26 godina, od kojih je 62% žena i 38% muškaraca, većinom iz Dubrovnika i okolice, a nešto manji postotak su Metković i Ploče. 

Jedna od glavnih rasprava ovogodišnjih parlamentarnih izbora bila je visoka izlaznost, posebice među mladima. Slike dugih redova ispred birališta, osobito u Zagrebu, preplavile su društvene mreže. Prema našem istraživanju na području Dubrovačko – neretvanske, 56% ispitanika izašlo je na parlamentarne izbore, što predstavlja solidan rezultat. Ipak, izlaznost na europskim izborima bila je daleko manja – samo 28% mladih odlučilo je sudjelovati u ovim izborima, a takav trend primijećen je i u ostatku Hrvatske. Kada smo ih pitali o nadolazećim predsjedničkim izborima, samo 28% se izjasnilo da će glasati, njih 60% još uvijek nije sigurno, a 12% nema namjeru izaći na birališta. Na temelju toga jasno je zaključiti da mladi, iako su se angažirali kod izbora unutar Hrvatske, očito ne pridaju preveliku pozornost kod pitanja Europske unije i događaja izvan granica. 

UPITNA ORIJENTACIJA

Posebno zabrinjavajuća statistika istraživanja odnosi se na političku orijentaciju mladih. Čak 40% ispitanika nije moglo odrediti gdje stoji na političkom spektru. Ova nesigurnost nije iznenađujuća s obzirom na sveopću zbunjenost koju izaziva trenutačna politička scena. Mladi se, s jedne strane, sve više okreću tradicionalnim vrijednostima, dok drugi naginju novom i progresivnom. Većina naših  ispitanika opredijelila se za lijevi ili desni centar, a velik postotak se slaže s desnim ideologijama. Žene su u istraživanju liberalnije, sklonije ljevici ili lijevom centru, dok su muškarci skloniji konzervativnim i demokršćanskim ideologijama. Ovo se može objasniti društvenim očekivanjima i tradicionalnim podjelama uloga, no i dalje ostaje nejasno zašto se toliki broj mladih ne može, ili ne želi, odlučiti za konkretnu političku poziciju. 

Kada smo istražili podršku strankama, rezultati su bili podjednako zanimljivi. Najveći postotak ispitanika (36%) nije sa sigurnošću moga reći koju stranku podržava, dok su među ostalima dominirale novije političke opcije poput stranke Možemo! sa 26%. Stranka koja tradicionalno dominira, HDZ, dobila je 20% glasova, dok je SDP zabilježio 24%. Most i Domovinski pokret našli su se na začelju s manjim postotcima podrške, oko 5%. Zanimljivo je da, iako HDZ i dalje zadržava značajan postotak glasova, mladi pokazuju znatan interes za alternativne, progresivnije opcije. Stranka Možemo!, s naglaskom na ekološku i društvenu pravdu, sve više privlači mlade birače, što bi moglo nagovijestiti promjene u budućem političkom krajoliku Hrvatske.

POLITIČKA NESIGURNOST

Glavni dio istraživanja odnosio se na stavove mladih o tome koliko politika utječe na njihove živote. Očekivano, oni koji izlaze na izbore većinom smatraju da politika ima veliki utjecaj na njih, osobito u kontekstu obrazovanja, kvalitete života i osobnog zadovoljstva. S druge strane, oni koji ne glasaju, kao glavne razloge navode apatiju, razočaranje i nedostatak povjerenja u politički sustav, a „Sve je to laž“, „Nisam previše upućena niti me zanimalo da se uputim“, ili „Moj glas neće puno značiti kad ionako pobjeđuju oni koji su godinama na vlasi. To je samo gubljenje vremena,“ samo su neku od odgovora koje smo dobili od apolitične strane naših ispitanika. 

Na kraju se pokazalo da mladi u Dubrovačko-neretvanskoj županiji, iako sve više sudjeluju u političkom procesu, i dalje pate od političke nesigurnosti. Iako su pokazali interes za promjene, osobito kroz podršku novijim strankama, jasno je da postoji veliki jaz između političkog sustava i njihovih očekivanja. 

Sara Babić