PUNO LJUBAVI, BRIGE, ŠETNJE U dubrovačkom azilu smo doznali kako izgleda dan volontera

Iako su napušteni, psi u dubrovačkom azilu okruženi su brigom i velikom količinom ljubavi koje im pružaju volonteri, ali i brojni posjetitelji koji dođu na Grabovicu.

Voditeljica ovog skloništa za napuštene životinje Ana Ivelja ispričala nam je kako izgleda jedan običan dan u azilu.

“Radni dan počinje već oko 6 sati, čak i ranije. Kreće se odmah u šetnje, kako bismo izbjegli vrućine, jer psi teško podnose vrućine, a i imamo dosta starijih pasa. Nakon toga očiste se nastambe te psi dobivaju hranu i vodu. Nakon što odradimo jutarnju rutinu, psi kreću u socijalizaciju. U sklopu azila imamo veliko dvorište koje je ograđeno pa tu radimo osnove poslušnosti ili se plahim psima pokušavamo približiti, s obzirom na njihove traume. Nažalost, dolaze nam najčešće psi koji su doživjeli neke traume. Važno je da svaki pas ima individualan program. Popodnevna smjena radi  sve to ispočetka, osim što tijekom ljeta ne idemo u popodnevne šetnje, nego ih pustimo u dvorište. Vjerujem da smo jedini azil u Hrvatskoj gdje psi borave vani dva puta dnevno, minimalno 20 minuta po svakom izlasku”, pohvalila se voditeljica Ivelja.

Dodala je kako tijekom ostatka godine ima više posjetitelja koji dođu volontirati i pomoći azilu.

“Voljeli bi da je više volontera i posjetitelja, toga nikad previše. Ljetni imamo malo manje, radi vrućine i poslova. Na proljeće smo imali puno posjetitelja i udomitelja, a imali smo i jako puno štenaca, čak preko 30 u jednom trenutku, pa je to i potaknulo ljude da dođu i udome”, kazala je Ivelja

Vrata azila otvorena su svima, a voditeljica poziva posjetitelje da prije nabave psa, razmisle o udomljavanju.

“Iskoristila bih ovu priliku da svakoga pozovem, naša vrata su otvorena sedam dana u tjednu, te su svi dobrodošli, bilo samo čisto u posjetu ili kako bi malo volontirali. Uvijek pozivamo ljude da ako razmišljaju o kućnom ljubicu da razmisle o udomljenju i tako daju priliku jednom nesretnom psu. Uvijek su nam potrebni i privremeni udomitelji, tako i ako netko ne može trajno udomiti, može nam pomoći tako da privremeno uzme psa, dok mu mi ne nađemo dom. To je svakako bolje za životinju nego da vrijeme provodi u azilu. Za to vrijeme mi osiguravamo sve što je potrebno, hranu i veterinarsku skrb, a od privremenih udomitelja samo tražimo da paze i maze tog psa dok mu ne nađemo dom“, zaključila je Ana Ivelja, voditeljica Azila Dubrovnik.

Antonio Težak