Dubrovčanin daleko od svog rodnog grada stvara magiju: “Fotografija može ukazati na svijet koji je svima nevidljiv”

„Razdvojenost je neophodna da bi shvatio koliko voliš,“ ovako je Damir Ćatović, fotograf iz New Yorka, ukratko opisao svoj odnos s Dubrovnikom i njegovom kulturom.

Ovaj umjetnik rođen je u starom rodilištu u ulici Sv. Andrije kod Pila, a s posebnim je osjećajem povezan s ovim gradom, jer je to rodni grad njegove majke.

Sjećanja na djetinjstvo u Dubrovniku Ćatović odmah veže uz ljeta provedena s babom Ivankom u Ljetnikovcu Crijević-Pucić, današnjem sjedištu Dubrovačkog simfonijskog orkestra, gdje je njegova baka radila kao kućepaziteljica.

„Tada su se tu vježbali borilački sportovi…judo, karate, balet i drugo. Moji dani su se svodili uglavnom na igru u parku ljetnikovca i kupanju na Dančama do kojih sam uvijek išao ulicom Rudimira Rotera preko Graca,“ ispričao nam je Damir, prisjećajući se djetinjstva.

Iako je njegovo odrastanje bilo ispunjeno radostima rodnog grada, život ga je ubrzo odveo daleko od Dubrovnika. Kada je rat devedesetih godina izbio, Damir je studirao komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Tada su ga zadesile teške godine opsade. Nakon dvije godine, uspio je pobjeći iz Sarajeva. Kratko se zadržao u Dubrovniku, ali ga je sudbina na posljetku odvela u New York.

„Radio sam štošta, ali uglavnom kao barman i vodič pasa,“ prisjetio se Ćatović, no akademske ambicije nisu ga napustile te je u New Yorku diplomirao psihologiju na Hunter Collegeu.
Fotografija je postala dio njegova života relativno kasno, ali s ogromnom strašću, istaknuo je. Oko 2015. godine Ćatović otkriva snagu fotografije i počinje razvijati svoj osobni stil.

„Od tada sam počeo gledati na fotografiju kao na otkriće jednog novog svijeta, što upravo i jeste svaka vrhunska fotografija, te gutati fotografske knjige u obližnjoj ‘Strand’ knjižnici. Kratko sam pokušao nešto s digitalnom kamerom, ali ubrzo kupujem filmsku kameru i shvaćam da je analogna fotografija potpuno drugačiji medij,“ objašnjava 58-godišnji Damir, napominjući kako vjeruje da fotografija može ukazati na svijet nevidljiv svima, pa čak i onima koji ga stvaraju.

Iako se u svojem radu najviše posvećuje portretima, Ćatović ima poseban pristup ovoj vrsti fotografije.

„Što se tiče portreta, u potpunoj sam suprotnosti s većinom portretnih fotografa koji uglavnom teže otkrivanju istinskog karaktera osobe ispred objektiva. Moj cilj je otkrivanje tajne koje ni subjekt ni ja nismo svjesni,“ kaže Damir, naglašavajući kako gotova fotografija otkriva je li bio u pravu ili ne. Autoportreti su mu, kaže, najuspješniji kad se ni sam ne prepoznaje.

Njegovo prvo istinsko iskustvo fotografiranja na dubrovačkim ulicama dogodilo se u ljeto 2022., kada je proveo desetak dana u gradu. „Što se tiče ‘ulične fotografije’ tu nije bitno jesi li na Petoj Aveniji u New Yorku ili na Stradunu. Proces je isti i ti se ustvari transportiraš u jednu drugu dimenziju u kojoj samo lica i geste postoje. Tu mi i muzika dosta pomaže. Slušalice se stave i cilj je dovesti se u stanje u kojem se osjećaš nevidljiv, izvan realnosti,“ opisao je Damir svoje iskustvo.

Unatoč godinama provedenim daleko od Dubrovnika, njegova ljubav prema gradu nije izblijedjela.

„Dubrovnik doživljavam kao prijatelja s kojim ne trebam razgovarati. Jednostavno nam je ugodno kad god smo zajedno,“ zaključuje Damir, izražavajući duboku povezanost s gradom koji i dalje živi u njegovom srcu.

„Kad hodaš po gradu koji ti je, u snu ili javi, dao toliko slobode i radosti, osjećaš se kao da koračaš po svojoj vlastitoj duši“, poručio je Damir Ćatović.

Sara Babić