Čiope krase nebo iznad Dubrovnika, evo kako ih možemo dodatno zaštiti

Nema veselijih vjesnika proljeća od čiopa. Riječ je o porodici ptica izuzetno prilagođenih životu u zraku – osim što mogu letjeti brzinama većim od 200 km/h, čiope čak i spavaju u letu te velik dio godine provode zaigrano leteći u brzim i okretnim jatima. 

“Izgleda da su puno fantastičnije nego što smo mislili. Razvojem tehnologije u posljednjem desetljeću istraživanja su napredovala te se spoznalo da obje vrste koje obitavaju u Dubrovniku, i bijela i crna čiopa, nakon što napuste naše krajeve, najveći dio vremena provedu u zraku i nemaju potrebu za slijetanjem. Potpuno je drukčija priča kad su tu kod nas na gniježđenju, tada, kao i sve ptice, moraju slijetati kako bi othranile potomstvo”,  ispričao nam je ornitolog Dubravko Dender.

Iako su vrlo slične lastavicama, čiope nisu s njima u srodstvu. Mogu se razlikovati po dužim i zaobljenijim krilima, kraćem repu, žustrijem i bržem letu te prepoznatljivom oštrom pištanju. Gnijezda grade u šupljinama, pukotinama stijena i litica, ali i u rupama na zgradama.

“Kao i u većini gradova, obnova infrastrukture i zatvaranje šupljina utjecali su na brojnost čiopa i na našem području. Naravno da ne treba odustati od obnove, ali čiope su dio urbane bioraznolikosti i treba pronaći način za suživot”, smatra naš sugovornik, voditelj Programa za očuvanje ptica u udruzi Biom koja, u suradnji s Prirodoslovnim muzejom Dubrovnik, provodi projekt upravo kako bi se ukazalo na primjere dobre prakse.

“Sve to što mi sada proživljavamo, već se dogodilo u zapadnim zemljama. Mi se zalažemo za prilagodbu gospodarskih građevina, odnosno da se prilikom obnove zgrade u kojoj se čiopa gnijezdi naprave neke kompenzacijske mjere poput postavljanja kućica i sl. Prošle godine bio sam u Španjolskoj, u Cáceresu su u povijesnom dijelu grada, uz određene mjere, napravljene šupljine kako bi se zaštitila mjesta gniježđenja čiopa. Dakle, moguće je i na povijesnim građevinama napraviti određene prilagodbe”, istaknuo je Dender te zaključio kako treba kontinuirano pronalaziti načine za očuvanje bioraznolikosti.