Jezik koji se konstantno uči: ‘Ispričala sam se s kapetanom kao s najboljim prijateljem, a njegov jezik nisam znala’

Jedan slučajan susret na recepciji hotela potaknuo je Kristinu Samac na učenje znakovnog jezika, a danas, zahvaljujući njenom entuzijazmu, znakovni jezik uče dubrovački policajci, vatrogasci, vozači… Naime, upravo na inicijativu dubrovačke turističke djelatnice koja govori sedam jezika i prevoditeljice znakovnog jezika na televiziji, Hrvatski savez gluhih i nagluhih je pokrenuo program edukacije znakovnog jezika kojem se prvo pridružila dubrovačka policija, pa onda i vatrogasci, zaposlenici Zračne luke, Libertasovi vozači, a uskoro i OŠ Mokošica, hotel Hilton i drugi.

“Nedavno sam kod javnog bilježnika susrela gluhu osobu koja ujedno ne zna pisati. Javni bilježnik je gledao u tog čovjeka u čudu i nije znao što napraviti. Ja sam se spletom okolnosti tu našla i pomogla sam, a čovjek je počeo plakati. Bilo mu je drago da mu netko može pomoći i da ga netko razumije. Mislim da je znanje osnova znakovnog jezika u bolnicama, javnim ustanovama, na šalterima zaista potrebno. Osoba bi se osjećala slobodnije, ugodnije i stvorilo bi se povjerenje”, ističe Samac koja kroz program, kojeg je nazvala “Deset sati zajedno”, nastoji prenijeti upravo osnove znakovnog jezika.

U programu sudjeluju i edukatori iz Hrvatskog saveza gluhih i nagluhih, kao i izvorni govornici hrvatskog znakovnog jezika, članovi Udruge gluhih i nagluhih Dubrovačko-neretvanske županije.

“Nakon trećeg sata već se mogu slagati rečenice. Nevjerojatno je da neke znakove svakodnevno upotrebljavate, a niste ni svjesni da su oni dio hrvatskog znakovnog jezika”, govori Samac koja je hrvatski znakovni jezik učila četiri godine.

“Nedavno sam u Maroku upoznala jednog mladića, brodskog kapetana, koji je gluh i njem. Iako arapski malo poznam, komunicirali smo znakovnim jezikom i ispričali se kao najbolji prijatelji, postoje, dakle, jako velike sličnosti. Primjerice, američki znakovni jezik razlikuje se od ostalih. Oni imaju jednoručnu abecedu, dosta koriste mimiku i govor tijela. Kod hrvatskog znakovnog jezika zanimljivo je što jedan znak ima više značenja pa je izgovaranje jako važno”, pojašnjava Samac i dodaje kako se znakovni jezik jako teško može u potpunosti svladati te da i sama konstantno uči.

Iako je na samom početku imala tremu, naša sugovornica je zadovoljna pozitivnim reakcijama te se nada da će ovaj edukativni program prepoznati i drugi gradovi. “Cilj je projekt podići na nacionalnu razinu te tako doprinijeti boljoj kvaliteti života osoba kojima je znakovni jezik primarni način komunikacije”, govori Samac.