[FOTO] Jesu li prošla vremena kada su Dinamo i Hajduk bili dva kluba bratska?

Postoji li jedinstvena prilika da se navijačka scena u Hrvatskoj, barem za jedno prvenstvo, jednu utakmicu, ujedini? Kada nas naši Vatreni predstavljaju na raznoraznim prvenstvima, bilo da se radi o europskom, svjetskom ili pak Ligi nacija, možemo se složiti da svi navijamo srcem za pobjede naših reprezentativaca.

Nebitno je tko igra za našu reprezentaciju, igrači Hajduka, Dinama, Rijeke ili ostalih klubova. Zašto se onda događaju situacije da Hrvati ne podržavaju igranje nekih klubova u Europi, u ovom slučaju Dinama koji predstavlja našu zemlju u Ligi prvaka?

Hrvoje Čikor, Dubrovčanin koji iz sebe ima dugogodišnje nogometno iskustvo cijeli život navija za Dinamo, ima argumente i za jedno i za drugo.

Profesionalno u nogometu

„U jednu ruku neke ljude razumijem, a u drugu pojedince i ne razumijem. Sve to zapravo kreće iz kuće. Ja sam cijeli život, od rođenja Dinamovac, a kod mene je i nešto drugačiji put. Profesionalno sam u nogometu bio 17 godina, pa općenito nogomet gledam više s nogometne strane nego s one navijačke. Ja recimo bez obzira što sam Dinamovac, nikad ne bih mogao navijati protiv našeg kluba ako igra u Europi. Igrali su naprimjer Rijeka i Milan, veliki sam navijač Milana, kao dijete sam pisao knjige o Milanu radi Zvonimira Bobana. Međutim, kad su me pitali za koga navijam rekao sam da navijam za hrvatski klub, za Rijeku. Isto tako navijam i za Hajduk na bilo kojem europskom natjecanju, osim kad igra protiv Dinama. Međutim, u neku drugu ruku, znam da tu ima i frustracija i nezadovoljstva sa strane Hajduka, nakon 19 godina vladavine Dinama. Svega je tu bilo, da se razumijemo, ne branim niti jednu stranu. Ja vam to gledam sa tog stajališta da sam tako odgojen. Za mene je grb, himna i teritorij države svetinja, Hrvatska je Hrvatska“, govori vatreni navijač Čikor.

Ističe kako zapravo ima nekakvo realno mišljenje po pitanju nogometa. Često puta je navijao javno i za Hajduk, osim u situacijama ako igra protiv Dinama. Nemalo puta na njegove statuse na društvenim mrežama dođe do raznoraznih komentara.

Govi nam kako često dobije privatnu poruka tipa „ti si imao pravo, ali malo palim vatru“.

“Nikad mi neće biti jasno da se navija protiv hrvatske reprezentacije. Znači, izlaziš pred 40-50 tisuća ljudi na stadion, gdje svira hrvatska himna za koju su mnogi ljudi ginuli, nažalost, i da se ide navijati protiv toga, meni je neshvatljivo. Mnogi će reći da navijaju protiv HNS-a, sve to stoji, ni ja se ne slažem s dosta politike HNS-a, pa čak ni politike unutar kluba za koji navijam. Međutim,  više gledam s nogometne nego s političke strane. Mene najviše interesira što je na terenu nego van terena. Recimo, u Engleskoj kada pitate tko je vlasnik Aston Ville, 90 posto navijača neće znati odgovor na to pitanje”, pojašnjava Čikor.

Prijetnje Livaji su dno dna

Prije par dana Dinamo i Rijeka sastali su se u 24. kolu SuperSport HNL-a na Maksimiru gdje se nastavlja bitka za naslov prvaka. Riječani su još jednom ”počastili” Marka Livaju. Naime, tijekom emisije koja se emitira uživo prije utakmice, čulo se kako Armada pjeva ”umri, Livaja” nakon što je na stadionu puštena pjesma Freed from Desire. Domaći Bad Blue Boysi odgovorili su pljeskom na ”navijanje” s južne tribine. Pitali smo Čikora kako to komentira.

„To je tek dno dna. Javno prozivati smrt nekom igraču, to nije pjesma, to je baš prozivka. Ono što je Livaja pjevao, ok on je igrač, to u tom smislu ne bi trebao raditi i tako se izjašnjavati. Međutim on je pjevao pjesmu, i to pjesmu koja nije od jučer. Ali, prozivka navijača za smrt igračima je zaista dno dna i takvi transparenti su mi prestrašni. Imam stvarno jako puno prijatelja, od Hajdukovaca, čak i Riječana, i to mi jednostavno ne ide u glavu”, govori Čikor te dodaje kako je jednostavno odgojen da navija za plavo, za Dinamo.

Kaže da mu je punac za Hajduk i njegova ekipa, ali on je, kako i sam kaže, okorjeli Dinamovac.

„I naravno moja djeca, vidim da već povlače za mnom. Sad smo bili na utakmici protiv Betisa, prvi put sam ih vodio na Maksimir. Koliko god je ružan, ima dušu i povijest. Učim ih da moraju poštovati svakoga i svačija razmišljanja. Ne smiju vrijeđati nikoga. I da navijaju uvijek za svoje i da imaju svoje ja”, zaključuje navijač Hrvoje Čikor.

‘Ne gledam utakmice’

Potpuno drugačije mišljenje ima jedan od najvećih navijača Hajduka, Mario Čupić.

„Odgojen sam u familiji gdje je prvo pitanje bilo kako je igrao Hajduk, drugo pitanje kako je igrao Dinamo. Kad igraju Rijeka i Osijek, malo je reći kako nemam nikakvih emocija, nego se apsolutno ništa ne događa. A kad igra Dinamo, odnosno ono što su Mamić i politika od njih napravili, želim im da svaku utakmicu izgube. Iako zapravo ni njih ne gledam pa me to uopće ne dira. Zapravo, ne gledam uopće hrvatske klubove u Europi”, poručuje navijač Čupić.

Što se Hajduka tiče, Čupić ističe da je Hajduk način života. Teško je to objasniti, govori on, u par rečenica.

„Hajduk je jednostavno sve na svijetu. Ako Hajduk ne igra dobro i ako je loš bio vikend, onda je cijeli tjedan loš. Ako je Hajduk dobio za vikend, onda je cijeli tjedan sve dobro, a ono što nije je dobro, riješit ćemo. Teško je to i za objasniti. To je nešto što je u tebi i ne može izaći”, ističe žestoki Hajdukovac Mario Čupić.

Isto mišljenje dijeli još jedan Dubrovčanin, veliki član Torcide i navijač Hajduka, Andrija Bratičević.

„Navijanje za Hajduk, to je ljubav koja ne može proći. To je više od ljubavi. Svaki čovjek koji navija za Hajduk, većina njih podržava samo Hajduk i u njihovom životu postoji samo Hajduk. A što se tiče drugih klubova, mi njih nažalost ne pratimo jer smo toliko fokusirani na svoj klub da za druge ni ne navijamo”, govori Bratičević.

Andrija Jarak: Ovo mi je neprihvatljivo

Svim srcem za svoj klub,  za Dinamo, navija naš poznati novinar Andrija Jarak. Smatra da navijanje protiv hrvatskog kluba koji nas predstavlja u Europi može biti nekakav animozitet koji se stvara godinama.

„Moram priznati da meni s 40 i kojom godinom aktivnog navijačkog staža to nije normalno, zapravo nije prihvatljivo. Ja sam Dinamovac, međutim da Hajduk igra u Ligi prvaka apsolutno bi navijao za Hajduk, jer to je jedino što je normalno, po meni. Zapravo, mislim da to baš i nije tako, nego da ljudi vole reći da ne navijaju, to je kao nekakav trend, moda, a da negdje u dubini svoje duše ipak navijaju za Dinamo, ili obratno za recimo Hajduk. Ne uklapa mi se u niti jednu moždanu vijugu da recimo Hajduk igra recimo protiv nekog prvaka Norveške, a da ja kao Dinamovac navijam za prvaka Norveške”, govori Jarak.

Andrija Jarak je bio na utakmici Rijeke i Dinama, 25. veljače, na stadionu je bio doslovno minutu prije samog početka i tvrdi kako se za vrijeme utakmice nisu skandirale pogrdne riječi za igrača Hajduka, Marka Livaju, ističe kako se to vjerojatno dogodilo prije početka utakmice.

„To je nešto što je nenormalno. Pozivati na nečiju smrt samo zato što nosi drugu boju dresa je suludo. Postoje drugi načini, zviždi, skandiraj nešto drugo, podržavaj svoj klub, ali željeti smrt protivničkom igraču je ispod svake razine i ja bih to najstrožije kažnjavao jer smatram da to nije normalno“, dodaje Jarak.

Inače, pokojni otac Andrije Jarka navijao je za Dinamo, Andija navija, isto tako i njegova djeca. Dinamo je kaže puno više od nogometnog kluba.

„Sjećam se ’90. godine kada su u Splitu igrali Dinamo i Hajduk, to je bilo u susret demokratskih promjena i stvaranja nezavisne Hrvatske u, čini mi se, veljači. Dinamo se tada borio za naslov prvaka , i završilo je 3: 2 za Dinamo. Ja sam se u to vrijeme freško vratio iz JNA, cijeli stadion je skandirao „Dinamo Hajduk dva su kluba bratska, s njima se ponosi čitava Hrvatska”, prisjeća se Jarak.

„Kad je Dinamo dao gol, jedno 80 posto stadiona je pljeskalo jer im je bilo bitno da Dinamo pobijedi i da bude prvak Jugoslavije, ispred Zvezde. Volio bih da se ponove takva vremena, da ti derbiji budu festival nogometa, a ne da 3000 specijalaca osigurava navijače. Možda sam sanjar, ali nadam se da će se dogoditi da Dinamo i Hajduk odigraju derbi bez policije, bengalki i tučnjave, volio bih da se opet pjeva ona ista pjesma”, zaključuje poznati novinar Andrija Jarak.

I mi se nadamo kako će doći ta vremena jer sjetimo se samo koliko puta su navijači bili prvi kada je trebalo priskočiti u pomoć, koliko puta su se ujedinili bez obzira na klubove koje vole…

Kate Lujo