Iskusni planinar Lazar Badanjac otkrio najveću želju: ‘Ona me progoni zadnjih 12 godina’

Planinarenje razvija ljubav prema prirodi i stvara niz korisnih vještina i osobina. Ta aktivnost nije besciljno lutanje po bespućima i nepristupačnim terenima, a smisao nije tek puko osvajanje vrhova. Planinarenje je zapravo stil života koji obuhvaća mnogo aktivnosti koje su povezane za boravak u prirodi.

Iskusni planinar, član planinarskog društva HPD Sniježnica i HGSS-a Lazar Badanjac ispričao nam je kako se zaljubio u planinarenje i koje su mu neostvarene želje. Sve je počelo, kako ističe Badanjac, s Durmitorom.

“Prošlo je 15-16 godina od mog prvog uspona i uopće dodira s planinama. Bio je to Durmitor koji je od Dubrovnika udaljen neka tri sata vožnje. I danas me srce vuče prema njemu. To je neiscrpan planinski masiv koji je predivan mamac i ljeti i zimi”, kazuje Badanjac.

Svima koji se žele baviti planinarenjem Badanjac savjetuje planinarsku školu u kojoj se uči o meteorologiji, opremi, opasnostima i općenito o planinama.

“Školsko znanje je jako bitno i ono se samo nadograđuje iskustvom odlaska u planine koje je svaki put sigurnije ako imate neko predznanje. Primjerice ako vidite cumulus nimbuse onda se zna kako su to oblaci koji donose loše i nestabilno vrijeme što može biti opasno. U tom slučaju čovjek se treba vratiti u dolinu jer se uvijek može vratiti na planinu koja će uvijek biti tu. Znanje je jako važno”, govori Badanjac.

Prema riječima ovog iskusnog planinara postoji prihvatljivi i neprihvatljivi rizik.

“Svatko treba procijeniti može li nešto odraditi na temelju svojih psihofizičkih sposobnosti. Strah koji nas paralizira nije dobar i prilikom tog osjećaja dolazi do napada panike pa je onda najbolje vratiti se. To se događalo i meni. U takvim slučajevima treba sabrati misli, vidjeti što su pogreške i onda se vratiti. Meni se to dogodilo na Matterhornu jer očito nisam bio mentalno spreman za takav uspon koji je tehnički zahtjevan. Uhvatio me napad straha na najgorem mogućem mjestu”, prepričava Badanjac.

Za njega je upravo osvajanje Matterhorna najveći san.

“Ta planina, između Italije i Švicarske, mi je najviše privlačna jer sam bio na njoj, ali se nisam popeo na vrh. Svi znamo za čokoladu Toblerone i kako ta planina impozantno izgleda. Ona je nešto što me progoni zadnjih 12 godina”, nostalgičan je Badanjac.

Za razliku od Matterhorna, rado se sjeća svog velikog pothvata u Južnoj Americi kada je osvojio najveći vrh Aconcagua od 6 962 metra.

“U zoru, na -32 stupnja sam bio na samom vrhu Južne Amerike. Pogled da svih strana je nešto što se ne zaboravlja i to iskustvo bih izdvojio kao najljepše od svega”, prisjetio se ovaj iskusni planinar.

Trenutno Badanjac i njegova ekipa imaju problema s vremenskim prilikama koje su za ovo doba godine prilično neobične.

“Planove nam remeti ova nestabilna zima, vrijeme je toplo, snijega i leda je jako malo. Tu su nam Prokletije, Durmitor, Čvrsnica, Prenj, a mi smo sa skijama spremi i samo vrebamo hoće li se što dogoditi po pitanju snijega koji bi svakog dana trebao pasti”, nada se Lazar Badanjac.