Crkvene ženidbe rijetko se proglašavaju ništavnima, evo kakva je situacija u našoj biskupiji

U prošloj 2023. godini na Interdijecezanskom sudu u Splitu vođeno je 27 parnica iz Dubrovačke biskupije za proglašenje ništavnosti braka od kojih je do sada 18 riješeno.

Iz Dubrovačke biskupiju napominju kako crkveni sudovi ne rastavljaju brakove, nego se na njima treba dokazati da neki brak u trenutku sklapanja nije bio valjano sklopljen zbog određenih razloga definiranih kanonskim pravom.

„Mnogi supružnici koji se civilno rastavljaju ne pokreću crkveni postupak za poništenje braka jer smatraju da je njihov brak bio valjano sklopljen. Oni koji ipak sumnjaju kako nešto nije bilo valjano u trenutku sklapanja crkvenog braka pokreću tužbu kako bi se to utvrdilo i onda sam brak poništio“, stoji u pojašnjenju iz Dubrovačke biskupije.

Među zaprekama koje se mogu dokazivati su pomanjkanje dobi u određenim granicama (muška osoba prije navršenih šesnaest godina, ženska prije četrnaest), različitost vjere, sveti red, javni doživotni zavjet čistoće u redovničkoj ustanovi, otmica ili zadržavanje ženske osobe, ubojstvo svojeg ili tuđeg ženidbenog druga radi sklapanja braka, krvno srodstvo u pobočnoj liniji, tazbinsko srodstvo, zapreka javne ćudorednosti i zakonsko srodstvo (nastalo posvojenjem), potpuna spolna nemoć, prijašnji ženidbeni vez i krvno srodstvo u pravoj liniji.

Prije podnošenja tužbe potreban je i civilni razvod, no sudac Međubiskupijskog suda može zaključiti, ako smatra potrebnim, da se postupak odvija i bez presude brakorazvodne parnice općinskoga suda.

Kao jedan od glavnih razloga za proglašenje braka ništavnim smatra se preljub. Međutim, s pravne strane trebaju ispuniti određeni uvjeti poput onoga da preljub mora biti stvaran (materijalno, formalno i moralno), ali i da se ne smije dogoditi izričitim ili prešutnim, jasnim ili uključivim odobrenjem ili pristankom ženidbenog druga.

Usto, drugi ženidbeni drug ne smije dati povoda za preljub, ali ne smije i sam počiniti preljub u svrhu „uzajamnog izravnavanja“. Također, jedan od uvjeta je i da ženidbeni drug nije izričito ili prešutno oprostio preljub.

Isto tako, razlozi za rastavu su ako jedan od ženidbenih drugova dovodi u veliku duševnu ili tjelesnu pogibelj drugog ženidbenog druga ili djecu ili ako na drugi način čini preteškim zajednički život.

Iz Dubrovačke biskupije navode kako je teško statistički uspoređivati broj crkveno razvrgnutih brakova, te kako nije pozdano uspoređivati te brojke.

„Mnogi od njih to učine godinama nakon civilne rastave, tako da se podaci o proglašenju nevaljano sklopljenih crkvenih brakova ne mogu automatski povezivati sa statistikama broja civilnih rastava brakova u određenoj godini.“, pojašnjavaju iz Dubrovačke biskupije.