Župni vikar fr. Anto Gavranović o značenju Božića: “Niti jedan čovjek se ne bi trebao osjećati samim”

Mladi svećenik fr. Anto Gavranović župni je vikar u župi Svetog Križa gdje obavalja svoju službu već tri godine. S njim smo razgovarali o smislu blagdana za katolike, Crkvi, konzumerizmu, mladima…

Zašto je Božić tako radostan i na neki način svima prihvatljiv blagdan?

-Mislim da je Božić u širem smislu privlačan svima upravo zato što je sam od sebe radostan, događa se u životnom trenutku kada je kraj godine i nekako je tmurno i hladno vrijeme. Onda nam dolazi kao radost koja okuplja, neovisno o vjerskoj pripadnosti, ljude širih svjetonazora. Sama bit Božića je da se Bog utjelovio među ljude, dakle jedno otajstvo i jedan trenutak kada sami Bog silazi među ljude i želi se na najkonkretniji način približiti ljudima. Mislim da je to smisao Božića, da Bog dolazi među ljude i to je nešto što privlači mnoge. Uz sve to dolaze i ostala zbivanja oko Božića koja se događaju u vremenu godine kada nam je potrebna toplina blagdan koji može privući mnoge ljude, ne samo kršćane nego i mnoge druge religije. Crkva je oduvijek prihvaćala svakog čovjeka i u njenom poslanju je prihvatiti sve ljude, približiti ih Bogu i Kristu, a Božić je baš takav blagdan kada se Bog utjelovljuje svima tako da svatko može pristupiti Bogu kao što je Bog pristupio njemu u liku čovjeka. I poruka čovjeku je da pokuša, slijedeći taj put Boga, približiti se Njemu.

Kad pogledamo naš grad, može se reći da je Božić itekako prisutan. No postoji u zapadnom svijetu, pa sve više i u nas, očita tendencija da se “ukrade Božić”. Konzumerizam u blagdansko vrijeme itekako je vidljiv. Svake godine je sve raskošnije, upakirano u marketinške kampanje, poticanje za darivanje… 

-Čini nam se kako u modernom svijetu i u ovom vremenu u kojemu živimo, kroz razne marketinške trikove, dolazi do toga da se Božić kao otajstvo i događaj spasenja pokušava staviti u komercijalne svrhe. Zato nažalost Božić u većem dijelu svijeta počinje već nakon Svi svetih. Zapravo Došašće, koje je vrijeme priprave za dolazak Kristov, postaje polako slavlje Božića u marketinškom smislu. Ako tako gledamo na stvari onda nam se može učiniti da nam se komercijalno želi ukrasti Božić. To je zamka i opasnost da ljudi prije samog blagdana preduhitre Božić, a to je najčešće kroz pretjeranu kupovinu, zabavu i raznorazna događanja. Tada Božić, otajstvo spasenja, dođe u drugi plan. Međutim, ono što je bitno, u srcima vjernika Božić nikako ne bi smio biti ‘ukraden’ jer vjernik zna za što se priprema i želi osjetiti da se Bog rodio u njegovoj duši i u srcu. Kada bi tako gledali na stvari, čovjek ne bi trebao biti u opasnosti da mu netko ‘ukrade’ Božić. Ako se pak stvari gledaju na krivi način, ispada tako da svijet koji je općenito komercijaliziran u razno vrijeme može dovesti do toga da preduhitreno slavlje ukrade trenutak kada se Bog utjelovio u našem svijetu.

Može li kršćanstvo čovjeka vratiti na prvotni put, put Kristove skromnosti i jednostavnosti?

-Svaki čovjek koji slavi Božić i zna njegov smisao, može vidjeti u liku Isusa Krista tu skromnost koju želi poručiti. Zato se Bog i utjelovio na taj najskromniji način kako bi ljudima bio što bliži. Ako ljudi to zaista shvate, da On u liku malog Djeteta dolazi na ovaj svijet, na najskromniji način, to će zapravo biti poruka i način na koji se Božić treba slaviti. Prije svega to se odnosi na slavlje u krugu obitelji, u krugu najbližih, da zaista ta toplina koju je Bog donio na zemlju, u liku malog Djeteta u jaslicama i slika Svete obitelji, upravo bude šira poruka da se ljudi približe jedni drugima i da se obitelji zbliže i da zaista ljudi na skroman način slave Božić. Najbolja poruka kako skromno slaviti Božić je u liku samog Isusa. Tu su i djela milosrđa poput pomoći ljudima koji su u potrebi, koji su sami… Sve je to dio šire radosti Božića i šireg smisla da u tom trenutku  niti jedan čovjek ne ostaje sam, da zna da je Bog došao na ovaj svijet kako bi ga spasio. Niti jedan čovjek se ne bi trebao osjećati samim. Može se dogoditi da u pretjeranom konzumerizmu čovjek padne u drugi plan pa se ljudi zaista osjećaju samima.

Iako svetost Božića spaja i zbližava više nego li bilo koji drugi kršćanski blagdan, svjedoci smo velike razdvojenosti i ratova. Aktualna situacija na Bliskom Istoku i u Ukrajini uvelike je dodatno razdvojila svijet. Kako Crkva današnjice može odgovoriti na razdvojenost društva?

-Dok se pripremamo za Kristovo rođenje čitamo tekstove proroka Izaije koji navješćuje Mesiju, spasitelja kojeg naziva kraljem i upravo sam Bog koji dolazi među ljude donosi mir. Ako ljudi slijede njegove stope, svaki čovjek bi trebao kao dobro biće biti mironosac na zemlji. Crkva oduvijek poziva na mir u svijetu pa i papa Franjo poziva na pomirenje zaraćenih strana  kako bi se spriječilo razaranje, ubijanje, smrti nevinih… Mislim da Crkva upravo kao takva može doprinijeti svojom molitvom i spriječiti ratove. Slika Krista kralja mironosaca  trebala bi svima zasjati u srcima da nitko ne pati, da svi ratovi završe. To je nekako poruka Božićnih blagdana radosti i veselja da sve zaraćene strane odbace oružje i prihvate mir. Na svjetskim vođama, ali i svakom čovjeku je koliko kao pojedinci mogu doprinijeti miru. Problem je možda na globalnim razinama, ali Crkva je uvijek pozivala na mir.

Što vama najbolje ukazuje kako istinski svetkovati Božić? Koja vam sjećanja bude najtoplije osjećaje?

-Svakako slika moje obitelji kada sam kao malo dijete slavio Božić skromno i radosno. Svi smo bili sretni i pomireni i nekako mi se uvijek, kada dolaze blagdani, u pamćenje vraća slika moje obitelji, osjećaj topline i zajedništva tijekom pojedinih blagdana, osobito Božića. Istaknuo bih sliku Svete Obitelji kao najvrliji primjer što Božić uistinu jest.

Koliko imate posla oko župe? Ovih dana ste išli na božićni blagoslov kuća, inače radite s krizmanicima… Je li vam kao mladom svećeniku teško?

-Župa u Gružu je jako lijepa i relativno je velika. Ima puno dobrih ljudi, vjernika i meni je tu nakon tri godine veliko zadovoljstvo djelovati i raditi. Koliko god bilo naporno uvijek je jači prizvuk ljepote raditi na takvom mjestu jer znaš da će plodovi biti lijepi. Ovo vrijeme je posebno jer obiluje bliskim susretima s ljudima, razgovorima, ispovijedima, pohodima bolesnicima… To je služba nas svećenika i to nas veseli da možemo tako dođi među ljude i pomoći im.

Koja je vaša poruka za Božić?

-Želim ljudima poručiti da zaista ovo vrijeme božićnih blagdana provedu u duhovnom ozračju, da ne zaborave prije svega na Boga koji se utjelovljuje, a onda na svoje bližnje. Ako ljubimo Boga, ljubit ćemo i ono što je On stvorio, a to su naši bližnji. To vrijedi i obrnuto, ako ne ljubimo ljude s kojima živimo, s kojima smo okruženi, kako možemo ljubiti Boga kojeg ne vidimo? Moja poruka ljudima je da ovo vrijeme blagdana provedemo u miru, molitvi, u radosnom ozračju, slavlju, krugu najmilijih…  Važno je da čovjek od raznih događanja i druženja ne zaboravi dragog Boga koji se utjelovljuje, na svoje bližnje, ali u konačnici i samog sebe.