[FOTO] Dubrovčanin na ledom okovanom otoku: Često smo viđali kitove, a pizza je skuplja nego na Stradunu

Ljubitelj prirode, avanturisti i istraživač vrhunskog oka, meteorološki entuzijast i lovac na oluje, Dubrovčanin Daniel Pavlinović počastio nas je vrhunskim fotografijama, ali i svojim putopisom, odnosno dojmovima sa svojeg zadnjeg putovanja.

Daniel je u društvu prijatelja Darija Bandura proveo tjedan dana na Grenlandu, najvećem otoku na svijetu čiji je veći dio prekriven ledom. Iako je geografski dio Sjeverne Amerike, pripada Danskoj, a politički i kulturno povezan je s Europom.

Putopis Daniela Pavlinovića prenosimo u cijelosti:

Ideja za Grenland došla je nakon Islanda prošle godine. Island nudi puno toga za vidjeti, od ogromnih zelenih pašnjaka, rijeka, velikih slapova, gejzira, sve do nepreglednih plaža. Tu je naravno i Reykjavik sa svojom impresivnom arhitekturom. Ipak, meni su bili najzanimljiviji ledenjaci i predjeli s ledom, poput Plaže dijamanata.

Zato sam već tad odlučio sljedeći put posjetiti Grenland koji je, osim uskog obalnog pojasa, gotovo cijeli pod ledom. Priključio mi se prijatelj Dario Bandur i dogovorili smo da bi za prvi put najbolje bilo poći krajem arktičkog ljeta, odnosno od 25. kolovoza do 2. rujna. Ovaj put doživjeli smo više kao “ispitivanje terena”, jer bismo svakako voljeli Grenland posjetiti i zimi. Odlučili smo se za glavni grad Nuuk i oko 560 km sjeverniji grad Ilulissat, koji se nalazi u famoznom Disko Bayu.

Pratili smo vrijeme i bilo je gotovo idealno sve do dana našeg dolaska (sve karte za letove smo morali uzeti par mjeseci prije), kada se naglo pogoršalo. Letjeli smo s malim Bombardierom Q200 po noći iz Reykjavika tri i po sata do Nuuka i vrlo turbulentno slijetanje po jakom vjetru bila je najava onoga što slijedi. Dva oblačna i hladna dana s kišom, uz temperaturu od 7°C i olujnim jugoistočnjakom u Nuuku iskoristili smo za šetnju gradom, posjetu muzejima i fotografiranje pokoje sante leda u valovitom moru ispred obale Nuuka.

Nuuk je grad s oko 18 tisuća ljudi i kao takav daleko najveći grad na Grenlandu. Među stanovništvom dominiraju grenlandski Eskimi, a ima i Danaca. Ljudi su uglavnom nekako šutljivi, odgovorit će vam što ste pitali kratko i ne ulaze baš u daljnju priču. Skoro nitko nas nije pitao onih par uobičajenih pitanja npr. odakle smo i sl.

Službena valuta je danska kruna (DKK), koja je gotovo jednaka kuni pa se bilo lako orijentirati među cijenama. Sve je vrlo skupo, primjerice espresso je oko 45, piva od 60 do preko 100, a pizza 150 do 220 DKK. Nakon dva dana na području Nuuka letjeli smo u Ilulissat.

Ilulissat je grad s manje od 5 tisuća ljudi. Posvuda su psi za sanjke (sled dogs), a kažu da ih ima jednako koliko i stanovnika. Ovdje su cijene još nešto veće nego u Nuuku, osobito za lokalnu hranu, no nismo puno vremena provodili po gradu. Većinom smo obilazili Ilulissat Icefjord, a za još malo dalje proći po Disko Bayu unajmili smo turu s posebnim gliserom koji nam je omogućio razgledavanje svih tih ogromnih santi leda izbliza. Često su se mogli vidjeti i kitovi, uglavnom malo po površini. Vrijeme je ovdje bilo povoljnije nego u Nuuku, iako i dalje oblačno, osim zadnji dan kada se razvedrilo i to je bilo prvi put da smo ugledali Sunce na Grenlandu.

Istovremeno se razvedrilo i na ostalom dijelu obale prema Nuuku, što nam je, po povratku, omogućilo da doživimo i Nuuk po vedrom vremenu, barem jedan dan. Da bi zadovoljstvo bilo veće, zadnju večer, nakon osam dana, pojavila se nakratko i Aurora Borealis, iako je po prognozi za pojavu polarnog svjetla bilo samo oko 20 posto šanse tu večer. Idealan zaključak ove naše kratke, ali nezaboravne grenlandske avanture.

Foto: Daniel Pavlinović