Ivica Hajdić o najčešćim problemima odgoja: Roditelji griješe u jednoj stvari, a to djecu frustrira

PODIJELI S PRIJATELJIMA!

Posljednjih godina odnos roditelja i djece se značajno promijenio kao i sam odgoj djece. U čemu se razlikuju odgojne metode danas i nekad govorio je Ivica Hajdić, bivši profesor, odgajatelj u muškom Učeničkom domu i potpredsjednik Udruge Tata je tata.

Hajdić je komentirao koje su razlike u odgoju djece nekad i sad.

“Čini mi se kako je razlika kako su odrastale moje generacije i današnje. O odgoju se nije ni približno pričalo kao danas, a imali smo odgoj na zavidnoj razini. Na neki način svi su sudjelovali u odgoju – od roditelja, susjeda pa sve do prodavača koji bi djecu ukorili ako ne bi rekli ‘dobar dan’. Sve to je bila jedna vrsta odgoja. To je nekako bilo vrijeme skromnosti i puno manje konzumerizma, bez društvenih mreža, reality emisija i velikog broja medija. Danas živimo u kompleksnom vremenu i problemi su raznovrsni. Postoji cijela lepeza problema i nije lako dijagnosticirati i ući u srž. Život se iz temelja promijenio – kako se promijenio odgoj, tako smo se promijenili i svi mi. Nije lako dati neka ad hoc rješenja. Ali da se nešto treba mijenjati, treba se mijenjati jer svjedočimo nažalost lošim događajima pa se sve češće pitamo gdje mi to griješimo”, obrazložio je Hajdić.

Zdrave granice su važne

Osvrnuo se na teoretiziranje odgoja o kojemu se često priča, a najčešće je različito u praksi.

“Uvijek je lako pisati i govoriti, ali stvaran život je nešto drugo. No, svi se slažemo kako treba iz korijena nešto mijenjati. Definitivno nisam zagovornik autoritativnog odgoja i apsolutne kontrole, a još sam manje za maksimalnu slobodu. Ljudi krivo percipiraju stvari pa misle da pomažu djetetu kada mu se dopušta da može raditi što god želi i da radi sve što je po njegovoj volji“, smatra Hajdić.

Posebno je naglasio kako svako dijete vapi za zdravim granicama.

„Nije lako definirati što je to točno. Roditelji i odgajatelji moraju znati prepoznati gdje je zdrava granica. Ona znači da ne možete djetetu od pet godina kupiti mobitel, da je suludo slati dijete u školu sa skupim mobitelom jer on mu je potreban da se javi, a ne da provodi vrijeme igrajući igrice… Ima tu puno primjera, ali bez obzira na sve, zdravo je znati postaviti granicu. Moramo znati nastupiti u smislu da djeci objasnimo kako je u njihovom interesu da im nešto ograničimo. Jednostavno im moramo dati model u kojem će oni to prepoznati. Ne možemo pričati tinejdžerima kako ne mogu pušiti, a imati cigaretu u ustima dok to govorimo. Mi moramo biti model ponašanja kakvi će oni biti“, poručio je Hajdić.

Komentirao je povećan broj anksioznosti i depresije.

“Zbog prevelikih očekivanja danas su mnogi anksiozni i depresivni. Prevelik je odnos između onog što dobijemo od života i onog što očekujemo. Današnje društvo puno očekuje i imaju krivu percepciju. Primjerice djeca treniraju nogomet i svatko sanja kako će postati Ronaldo ili Messi. Zašto djeca ne bi uživala u sportu i trenirala u školskom timu, svojoj ulici ili selu? Stvaramo društvo u kojemu svi želimo biti nekakve zvijezde i svi želimo postići nešto što je nemoguće“, kazao je Hajdić.

Nesvjesno se stvaraju egoizam i nezahvalnost

Smatra kako je cijelo društvo na neki način krivo, a dodaje kako za to postoji niz čimbenika.

„Danas svjedočimo ‘helikopterskom odgoju’ u smislu da roditelji doslovno nadlijeće nad djetetom kao helikopteri i sve rade umjesto njega. To nesvjesno stvara egoizam i nezahvalnost kod djeteta jer ga odgajamo u svijetu apsurda gdje mu je sve omogućeno i to dobije odmah. Dijete se zbog toga sutra ne zna nositi s frustracijama i problemima za koje mora zauzeti stav, a tiče se stvarnog život“, navodi Hajdić te iznosi primjere iz vrtića i škola.

„Rekle su mi tete u vrtićima kako djeca više ne znaju pasti, a jako puno djece u školi nose naočale što prije nije bio slučaj. Uzrok tomu je prevelika ekranizacija društva. Preveliko je popuštanje roditelja. Dijete treba pustiti da bude dijete, treba imati ostrugane laktove i koljena kao što smo i mi imali kad smo bili djeca, kad smo padali i penjali se po stablima. Danas je teže vrijeme za odgajati djecu tako, ali s druge strane smo otišli u krajnost i previše se zaštitnički odnosimo prema djeci. Kad rezultat toga imamo djecu koja će biti frustrirana zbog nekih životnih okolnosti, jer nisu osjetili drugu stranu života“, kazao je odgajatelj u muškom Učeničkom domu Ivica Hajdić za radio Ragusu u emisiji Šareni svijet.


PODIJELI S PRIJATELJIMA!