Najsporija brza cesta, brže voziš seoskim cestama nego brzom cesto preko Pelješca

Most koji je spojio Hrvatsku postao je simbol jedinstvne Hrvatske, ali vozači sve glasnije govore o cesti koja do njega i od njega vodi. Sudeći prema sve glasnijim komentarima vozača brza cesta je samo po imenu, a kolone iza kamiona i šlepera sve češće govore kako je to sve samo ne brza cesta, osobito u ljetnim mjesecima.

Pelješki most i pristupne ceste otvoreni su za promet 26. srpnja 2022., a izgradnja je stajala 420,3 milijuna eura. Neum i granične gužve konačno su postali prošlost za većinu putnika prema jugu. No nekoliko sezona kasnije, sve je više vozača koji o pelješkoj dionici govore s mnogo manje oduševljenja nego na dan otvorenja.

Jedna traka, puna crta i šleper ispred vas

Problem je jednostavan i vidljiv svakome tko je ljeti krenuo prema Dubrovniku ili se vozi iz Dubrovnika. Cesta kroz Pelješac formalno nosi oznaku brze ceste, ali po profilu je dvotračna, jedna traka u svakom smjeru. A to znači da, kad se pred vama nađe teretno vozilo, legalne mogućnosti za pretjecanje praktički nema. Na toj dionici pretjecanje je zakonom strogo zabranjeno i iscrtana je dvostruka puna linija.  Još dok se most gradio, vozači su predviđali da će se u ljetnim mjesecima bez obzira na most čekati na cestama jer će sve pristupne ceste biti tek dvotračne, a na dvotračnoj cesti opet će teško biti obilaziti one koji usporavaju promet.

Ograničenje koje je trebalo biti privremeno

Dodatnu frustraciju izaziva brzina. Opće ograničenje na brzim cestama u Hrvatskoj je 110 km/h, no na Pelješcu se vozi znatno sporije. Pri otvorenju je objašnjeno da će na pristupnim cestama ograničenje brzine najvećim dijelom biti 90 kilometara na sat, iako je za sad dijelom smanjeno čak i na 80, i to kao mjera predostrožnosti, jer je iskustvo Hrvatskih cesta pokazalo da na novootvorenim dionicama brzih cesta postoji povećana mogućnost prometnih nesreća.

Kad se tome doda šleper prosječna brzina kolone pada daleko ispod onoga što bi se od brze ceste očekivalo.

Što kažu vozači

Na forumima i u komentarima ispod članaka ton je sve oštriji. Na SkyscraperCityju jedan korisnik pita zašto se na ravnoj i preglednoj brzoj cesti ne bi smjelo voziti barem 90 km/h ako je po nekoj običnoj cesti s traktorima i poljskim priključcima dozvoljeno 80 ili 90. Drugi se čudi vozačici koja je, kako piše, starom cestom vozila brže nego novom, koju je opisao kao space shuttle za staru.

Pravila za ovakve situacije postoje. MUP podsjeća da se vozilo koje se kreće sporije od dopuštene brzine, kada se iza njega nakupi kolona koja ga ne može sigurno preteći, mora na prvom pogodnom mjestu isključiti iz prometa i propustiti kolonu vozila iza sebe. Problem je što na dijelu pelješke trase takvih mjesta jednostavno nema dovoljno, a zaustavni trak služi isključivo za nuždu.

Jedno je sigurno: dok se trasa ne proširi ili ne dobije trake za pretjecanje, Pelješac će ljeti ostati mjesto gdje se brza cesta pretvara u kolonu, a strpljenje vozača u najvažniju sigurnosnu mjeru.

Foto: Hrvatske ceste