
Manje poznati detalji iz života glazbene ikone prije nego su ga zavoljeli milijuni
Milijuni su znali njegove pjesme, generacije su uz njih voljele, tugovale i slavile. No, iza velikog glasa Mate Miše Kovača krije se i priča o jednom običnom mladiću iz Šibenika koji nije mogao ni slutiti da će jednoga dana postati glazbena legenda. Prije velikih pozornica, rasprodanih koncerata i pjesama koje su postale dio kolektivnog sjećanja, bio je tu tapetarski zanat, prvi pjevački nastupi i velika želja da snimi svoju prvu ploču. Ovo je priča o nekim manje poznatim detaljima iz života čovjeka čiji je glas postao mnogo više od glazbe.
U organizaciji HNK Hajduka, KNH Torcide Split i Hrvatske glazbene unije, Split će se na dostojanstven način oprostiti od pjevača čije su pjesme utkane u naše živote te su dio kolektivnog sjećanja. Posljednjih godinu dana života, Mate Mišo Kovač proveo je u Podstrani kraj Splita, te zato iz Splita kreće njegov ispraćaj, preko Šibenika i Zadra do Zagreba.
Sudbina je htjela da se za vijest o njegovoj smrti dozna za vrijeme utakmice između Hajduka i Gorice, te se dio navijača već tada spontano pozdravio s Mišom, pjevajući njegove pjesme. Mišo je bio navijač splitskog kluba, a njegove pjesme dio su stalnog repertoara na Poljudu. Motivirani tom spontanom gestom, u klubu su se odlučili za ovakav ispraćaj.
Danas ga pamtimo po pjesmama koje publika zna napamet. No, malo je poznato da Mate Mišo Kovač nije oduvijek sanjao o mikrofonu i velikim pozornicama.
U rodnom Šibeniku izučio je tapetarski zanat. Okušao se i u nogometu, a glazbeni put počeo je graditi nakon nastupa na natjecanju „Prvi glas Šibenika”.
Godine 1964. stigao je u Zagreb s velikom željom – snimiti ploču, baš poput Elvisa. U jednom vlastitom prisjećanju opisao je kako je gotovo bez poznanstava otišao ravno u Jugoton i zatražio urednika zabavne glazbe.
Pred urednikom Perom Gotovcem dobio je priliku nastupiti u Gradskoj kavani. Nakon što ga je čuo, Gotovac mu je rekao: „Snimit ćemo ploču!”
Na prvoj ploči našle su se pjesme koje su bile prepjevi stranih uspješnica, među njima i pjesma Raya Charlesa „I Can’t Stop Loving You”.
Zanimljivo je i ono što je radio nakon što je ta prva ploča napokon izašla. Prema vlastitom svjedočenju, obilazio je zagrebačke butige i provjeravao prodaje li se njegova ploča. Čak je priznao da mu je dolazilo da potroši posljednji novac i sam kupi primjerke kako bi se u Jugotonu iznenadili koliko se dobro prodaje.
Od mladića koji je obilazio butige provjeravajući prodaju vlastite ploče do pjevača čija je pjesma „Više se nećeš vratiti” dosegnula nakladu od pola milijuna primjeraka.
Takav je bio početak Miše Kovača. Početak koji pokazuje da se i iza najvećih glazbenih legendi često kriju vrlo obični, ljudski trenuci.




