Ne očekujte ovakvu uslugu ljeti! Stradun je napokon dočekao svojih pet minuta za domaće

Postoji ono posebno razdoblje u Dubrovniku kada grad polako mijenja svoje lice. Terase više nisu prepune, stolovi se ne čekaju, a Stradun ponovno postaje mjesto za užitak, a ne probijanje kroz rijeke ljudi. Turistička sezona polako se stišava, a domaći napokon dolaze na svoje.

Čini se kako je upravo sada došlo vrijeme da ponovno otkrijemo vlastiti grad. Da sjednemo na kavu bez prethodnog obilaska nekoliko terasa u potrazi za slobodnim mjestom, da svratimo u restoran koji smo cijelo ljeto gledali izdaleka i da na Stradunu pronađemo kutak za sebe.

Voćni čaj s dozom elegancije

Tako smo i mi posljednjih dana, sasvim praktično, pronašli mjesto u jednom od kafića na Stradunu. Bili smo u blizini i trebalo nam je kratko predahnuti. Odluka je pala na voćni čaj. Ipak smo u samom srcu turističkog Dubrovnika, pa se uz narudžbu nekako automatski pojavi i mala znatiželja – kakav će biti račun?

No, ovaj put više nas je iznenadilo posluživanje nego cijena. Čaj je stigao u pravom malom ritualu. Dovoljno tople vode za dvije šalice, mali crni vrčić s iscijeđenim limunom i teglica meda koja nije bila tu samo reda radi. Bilo ga je dovoljno za oba čaja, a ostala je i jedna žličica viška – taman da je završila u ustima, za imunitet i predstojeću sezonu prehlada.

Sve je izgledalo toliko lijepo i pažljivo pripremljeno da je početni oprez oko cijene ubrzo pao u drugi plan.

A onda je stigao račun

Otvaramo etui, pogledamo iznos i slijedi ugodno iznenađenje. Dva čaja – 3,40 eura! Drugim riječima, cijena kakvu danas u Dubrovniku možemo očekivati i za jednu sasvim običnu kavu.

No, priča tu ne završava. Nakon što smo se nekoliko dana zaredom vratili na isto mjesto, već su nas zapamtili. Trećeg dana dočekalo nas je još jedno iznenađenje – počastili su nas čajem. Mala gesta, ali upravo takve stvari ostanu u sjećanju.

I nije to samo naša priča. Posljednjih dana sve češće u razgovoru sa sugrađanima čujemo kako su napokon uspjeli otići na mjesta koja su tijekom ljeta gotovo nedostupna. Netko je napokon sjeo u restoran koji je mjesecima zaobilazio, netko je pronašao slobodan stol na omiljenoj terasi, a netko jednostavno uživa u činjenici da više ne mora planirati kavu kao mali organizacijski pothvat.

Jer Dubrovnik ljeti pripada milijunima koraka koji njime prođu, a kada sezona jenjava, ponovno se čuje i njegov domaći ritam.

Možda je upravo to najljepši dio posezone. Manje gužve, malo više prostora i osjećaj da grad ponovno možemo koristiti bez velikih planova i čekanja. A ako nas pritom dočeka lijepo poslužen čaj, pristojan račun i još poneka čast, onda imamo razloga reći – napokon je došlo naših pet minuta!