Ove smo crtiće gledali bez daha, a danas ih se rijetko tko sjeti! Imali ste najdraže, koliko ih vi pamtite?

Profesor Baltazar, Cipelici, Ernest, Kalimero, Tom i Jerry… Nekada smo čekali termin crtića na televiziji, a danas djeca omiljene junake mogu gledati kad god požele. No jesu li se promijenili samo crtići ili i samo djetinjstvo?

Postojalo je vrijeme kada se crtić nije mogao uključiti jednim dodirom prsta. Nije bilo beskonačnog niza epizoda, automatskog pokretanja sljedeće ni tableta koji se nosio iz sobe u sobu. Postojalo je ono slatko iščekivanje: hoće li danas prikazivati baš naš omiljeni crtić?

A kad bi počela špica, sve drugo moglo je pričekati. I igra, i ručak, i roditeljsko dozivanje iz kuhinje.

Jučer, na Svjetski dan animiranog filma, koji se obilježava 28. listopada, vraćamo se junacima koji su obilježili djetinjstvo generacija odraslih u Hrvatskoj. I uspoređujemo ih s likovima uz koje odrastaju današnja djeca.

Profesor Baltazar: hrvatski genijalac koji je osvajao svijet

Ako postoji crtić koji zaslužuje posebno mjesto u hrvatskoj animacijskoj povijesti, to je Profesor Baltazar.

Dobrodušni znanstvenik izmišljajući neobične naprave rješavao je probleme stanovnika svojega grada. Njegov recept nije uključivao supermoći, udarce, eksplozije ni borbu protiv zlikovaca. Trebalo je malo mašte, nekoliko pokusa i dobra ideja. I upravo je to bila njegova najveća čar.

Profesor Baltazar hrvatski je animirani serijal nastao u produkciji Zagreb filma, a njegovi su autori bili Zlatko Grgić, Zlatko Bourek, Boris Kolar, Tomica Simović i Ante Zaninović. Serijal je postao jedan od najprepoznatljivijih simbola domaće animacije.

Važno je i napomenuti jednu stvar:  Baltazar je imao međunarodne uspjehe – epizoda „Izumitelj cipela” osvojila je Zlatnog pelikana na festivalu u Mamaiji 1968. godine.

Drugim riječima, hrvatska animacija nije samo stvar nostalgije. Ona je dio svjetske filmske baštine.

A zašto je Baltazar i danas tako poseban: pokazivao nam je da se problem ne mora riješiti silom, dovoljno je samo razmišljati drukčije.

Cipelići: mali junaci velikih dječjih uspomena

Nekada su i male, naizgled obične priče bile dovoljne da nas prikovaju uz televizor. Cipelići su dio tog svijeta u kojemu nisu trebale neprestane eksplozije, divovska čudovišta i spektakularne bitke da bi priča bila zanimljiva.

Bilo je dovoljno nekoliko simpatičnih likova, prepoznatljiv humor i pustolovina koja bi nas na trenutak odvela iz svakodnevice. Danas se djeci često nudi sadržaj koji pokušava privući pozornost što bržim izmjenama kadrova, glasnim zvukovima i neprestanim iznenađenjima. Nekadašnji crtići često su ostavljali više prostora za mirnije praćenje priče, iščekivanje i maštu.

Kalimero: maleni crni pilić koji je imao veliki problem

„Pa to je nepravda!” — uzvikivao je Kalimero, mali crni pilić s ljuskom jajeta na glavi, uvjeren da je svijet prema njemu uvijek nepravedan.

Njegova je rečenica postala gotovo univerzalni način opisivanja osjećaja da nas nitko ne razumije. I danas je lako prepoznati dijete koje misli da su svi drugi dobili veći komad kolača, bolju igračku ili više pažnje.

Kalimero je bio simpatičan upravo zato što nije bio savršen junak. Bio je osjetljiv, često frustriran i uvjeren da je žrtva okolnosti. Njegova najveća lekcija bila to da djeca moraju naučiti prepoznati nepravdu, ali i da nije svaka neugodnost dokaz kako se cijeli svijet urotio protiv njih.

Tom i Jerry: crtić zbog kojega smo se smijali udarcima

A onda su tu Tom i Jerry — vječni mačak i miš čiji se sukobi pretvaraju u beskrajnu utrku, zamke, padove i nevjerojatne fizičke obračune.

Danas, kada se govori o nasilju u crtićima, ovaj bi dvojac svakako mogao biti na popisu za raspravu. Tom dobiva nakovanj na glavu, Jerry smišlja osvetu, a obojica se vraćaju u sljedećoj sceni kao da se ništa nije dogodilo.

Ipak, mnogi odrasli takve prizore iz djetinjstva nisu doživljavali kao nasilje. Bili su dio apsurdnog, pretjeranog crtanog humora. Znali smo da mačak nije stvarno stradao i da miš nije stvarno ozlijeđen.

Tom i Jerry su dobar podsjetnik da ni prošlost nije bila potpuno bez nasilja. Razlika je često bila u načinu na koji je ono prikazivano, u kontekstu priče i u tome koliko smo o sadržaju razgovarali s djecom.

Lolek i Bolek, Štrumpfovi, Gusti i cijela vojska junaka koje nismo zaboravili

A ako ćemo iskreno, Baltazar, Kalimero i Tom i Jerry samo su početak popisa. Djetinjstvo su nam obilježili i Lolek i Bolek, Štrumpfovi, Pčelica Maja, Mali leteći medvjedići, A je to!, La Linea, Gustav, Eustahije Brzić, Vampir Ernest, Nogalo, Graškići, Snorkijevci, Blufonci, Stripy, Pink Panther, Pero Djetlić, Duško Dugouško, Mornar Popaj, Silvestar i Tweety, Scooby-Doo, Obitelj Kremenko, Ptica trkačica, Brzi Gonzales, Mačak Feliks, Super Ted, Sport Billy, He-Man, Nick Praskaton, Čudesna šuma, Čarobnjakov šešir, Toro i Pončo, Banane u pidžamama, Rakuni, Bipsići, Pluk, Evoksi, Kapetan Planet, Sandokan, Snupi, Mrav i Mravojed, Stanlio i Olio, Krezumica, Koji nered!, Ogi i žohari, Micek Trtko, Joca i čarobni grašak, Zvonko, Bus Bus i Nogalo.

Svatko je imao svojeg favorita. Netko je obožavao nestašluke Loleka i Boleka, netko je čekao nove zgode Štrumpfova, a netko se smijao do suza uz nespretne majstore iz crtića „A je to!”. Bilo je tu čarobnjaka, detektiva, životinja koje govore, malih letećih junaka i likova koji su uspijevali nasmijati publiku s tek nekoliko pokreta.

I ono najbolje? Nismo trebali birati između stotinu novih epizoda.

Koji smo od njih zaboravili? Gotovo sigurno neki postoji u vašem sjećanju — onaj čiju špicu još možete otpjevati, ali vam ime nikako ne dolazi na vrh jezika.

A što gledaju današnja djeca?

Dječji animirani svijet danas izgleda mnogo drukčije. Na ekranima su Spužva Bob Skockani, Psići u ophodnji, Peppa Pig, Bluey, Miraculous: Pustolovine Bubamaje i Crnog Mačka, Spidey i njegovi nevjerojatni prijatelji, kao i brojni drugi junaci dostupni na televiziji i streaming platformama.

Neki su usmjereni na prijateljstvo, obitelj i svakodnevne probleme. Drugi se oslanjaju na akciju, supermoći, borbe i spašavanje svijeta. Ne bi bilo pošteno sve ih svrstati u istu kategoriju: među današnjim crtićima ima i vrlo nježnih, duhovitih i emocionalno inteligentnih priča.

Velika je promjena i to što djeca više ne ovise o televizijskom rasporedu. Omiljenu epizodu mogu pogledati više puta, nastaviti gledanje čim završi prethodna, a do novih likova dolaze i putem kratkih videa na internetu.

Nekada smo morali čekati crtić. Danas je veći izazov prestati ga gledati.

Jesmo li imali bolje crtiće ili samo ljepše uspomene?

Stariji crtići često su imali prepoznatljive likove, jasnu priču i humor koji se mogao razumjeti i bez neprestane akcije. Današnji animirani sadržaji raspolažu raskošnijom animacijom, složenijim svjetovima i mnogo većim izborom tema. Neki djeci nude odlične primjere empatije, rješavanja sukoba i emocionalne pismenosti.

Ipak, jedno se promijenilo više od svega: količina sadržaja dostupnog djeci i način na koji ga konzumiraju.

Svjetski dan animiranog filma svakako je prilika da zajedno s djecom pogledamo crtić, nasmijemo se, postavimo nekoliko pitanja i otkrijemo što su iz njega zapamtila.

Možda će današnja djeca jednog dana s istom nježnošću pričati o svojim omiljenim junacima. A možda će se i ona čuditi crtićima koje gledaju njihova djeca. Jer generacije se mijenjaju, tehnologija napreduje, a jedno ostaje isto: dobar crtić nije samo nekoliko minuta zabave. To je mali dio djetinjstva koji ponekad pamtimo cijeli život.