Neretvanski proizvođači mandarina na rubu odustajanja: „Radimo cijelu godinu, a na kraju ne znamo hoće li nam išta ostati”

Niske otkupne cijene, rastući troškovi i neizvjesnost plasmana sve više opterećuju proizvođače u dolini Neretve. Dok se berba približava kraju, voćari se pitaju isplati li se nastaviti proizvodnju ili je došlo vrijeme za odustajanje od nasada u koje su godinama ulagali.

Proizvodnja mandarina u dolini Neretve ponovno se suočava s ozbiljnim izazovima. Iako je riječ o jednoj od najprepoznatljivijih poljoprivrednih djelatnosti toga kraja, ovogodišnja sezona za mnoge proizvođače donosi više razloga za zabrinutost nego za zadovoljstvo. Niske otkupne cijene, visoki troškovi proizvodnje i neizvjesnost oko plasmana uroda otvaraju pitanje koje se sve češće postavlja među voćarima: može li se od uzgoja mandarina još uvijek normalno živjeti?

Naime, ove godine najveći problem nije mediteranska mušica, već otkupna cijena koja se za mandarine prve klase ove sezone kretala  oko 50 do 55 centi po kilogramu, dok se druga klasa otkupljivala za približno 20 centi. Takvi iznosi izazivaju nezadovoljstvo među proizvođačima koji tijekom cijele godine ulažu novac, vrijeme i rad u održavanje nasada, a tek na kraju sezone mogu vidjeti kakav su rezultat ostvarili.

Problem je u tome što troškovi ne prestaju kada počne berba. Gnojivo, zaštitna sredstva, gorivo, navodnjavanje, radna snaga i prijevoz samo su dio izdataka koje proizvođači moraju podmiriti. Kada se mandarine napokon uberu i predaju otkupljivaču, niska cijena može znatno umanjiti, pa čak i dovesti u pitanje isplativost uloženog rada.

„Sve se više pitam ima li ovo više smisla”

Uzgajivači upozoravaju da je najteže kada nakon mjeseci rada i ulaganja ne mogu biti sigurni hoće li prihod pokriti troškove proizvodnje. Za manje obiteljske proizvođače takva je neizvjesnost posebno izražena jer im uzgoj mandarina često predstavlja važan izvor prihoda.

Proizvođač iz Opuzena, govoreći o problemima s kojima se suočavaju voćari, ističe kako se nezadovoljstvo ne odnosi samo na trenutačnu otkupnu cijenu nego i na dugoročnu održivost proizvodnje.

„Čovjek tijekom cijele godine ulaže u nasad, plaća gnojivo, zaštitna sredstva, gorivo i radnike, a kada dođe berba, ne zna koliko će na kraju dobiti za svoj trud. Nije problem samo ubrati mandarine nego ih proizvesti kvalitetno i na vrijeme predati otkupljivaču. Kada sve zbrojim, sve se češće pitam isplati li se uopće nastaviti. Ne mogu još reći da ću odustati, ali ako se ovakva situacija nastavi, morat ću ozbiljno razmisliti o tome što dalje”, smatra uzgajivač mandarina.

Takva dilema nije samo pitanje zarade u jednoj sezoni. Odustajanje od proizvodnje znači napuštanje nasada u koje su obitelji ulagale godinama, ali nastavak rada bez odgovarajućeg prihoda može stvoriti dodatne financijske probleme.

„Ne možemo svake godine raditi samo da bismo pokrili troškove”

Voćar iz Metkovića se pita koliko dugo može nastaviti ulagati ako mu na kraju godine ne ostaje dovoljno za život i novu proizvodnu sezonu.

„Od mandarina bi se trebalo moći živjeti, a ne samo preživljavati od sezone do sezone. Troškovi rastu, a otkupna cijena ne prati ono što ulažemo u proizvodnju. Cijelu godinu radimo i nadamo se da će sezona barem pokriti troškove, a onda dođe vrijeme otkupa i ponovno smo nezadovoljni. Čovjek se zapita zašto bi nastavio ulagati ako na kraju ne zna hoće li mu išta ostati. Volim ovaj posao i nije lako samo tako napustiti nasade, ali razmišljam ima li smisla nastaviti pod ovakvim uvjetima”, kazao je proizvođača iz Metkovića.

Podsjetimo, otkupna cijena i lani je bila kao i ove sezone. Proizvođači također javno prozivaju Povjerenstvo za mandarine i Ministarstvo poljoprivrede jer još uvijek nije izrađen Pravilnik kojim bi se strogo kažnjavalo puštanje neuvjetne i kisele robe na tržište, čime se dugoročno uništava povjerenje kupaca.