Sjećate se crkve u Potomju koju je progutala vatra? Doznajemo što se s njom događa danas!

Dva mjeseca nakon razornog požara, koji je dan prije Velike Gospe potpuno uništio crkvu sv. Petra u Potomju na Pelješcu, stižu dobre vijesti. Projekt potpune rekonstrukcije crkve je završen, a već ovoga tjedna počinje prikupljanje ponuda izvođača radova.

Požar koji je 14. kolovoza zahvatio Pelješac ostavio je iza sebe stotine hektara opožarene borove šune i raslinja, nažalost i neke vinograde te jednu potpuno izgorenu crkvu, zgarište na mjesnom groblju u Potomju. Od stoljetne crkve, koja je inače posvećena sv. Petru i Pavlu, a češće se među narodom spominje kao crkva sv. Petra, ostala su samo četiri zida i dio krova nad apsidom. Sve ostalo, od krovišta i unutrašnjosti, do vrijednog crkvenog inventara i umjetnina, progutala je vatra.

U našim se krajevima crkve čuvaju poput kuća, stanovnici ih i doživljavaju kao dom, vatrogasci ih tako i brane. Baš se zato ne događa često da to temelja izgori neka crkva, bez obzira koliko stara, mala ili zabačena ona bila. No, nakon prvotnog šoka i tuge, mještani Potomja nisu dugo čekali. Organizirali su se, očistili zgarište, župa je pokrenula humanitarnu akciju, novac se počeo prikupljati.

„Projekt je spreman, a ovog tjedna počinjemo tražiti ponude izvođača. Crkva ide u potpunu rekonstrukciju i nadamo se da ćemo uskoro moći započeti s radovima“, otkriva nam Don Tonći Antun Prizmić, župnik Župe Velike Gospe u Kuni Pelješkoj i dekan Pelješkog dekanata.

Razmjere uništenja teško je opisati. Vatra je najprije zahvatila krovište crkve koje se potom urušilo u unutrašnjost.

„Zapalio se krov, a kad je pao unutra, zapalio je sve što se nalazilo u crkvi. Bilo je kao u krušnoj peći, sve se topilo i gorjelo. Uspjeli smo spasiti kalež i nekoliko svijećnjaka, sve ostalo je uništeno i nije više upotrebljivo. Procesijski križ se doslovno otopio od vrućine“, opisuje župnik.

Među nenadoknadivim gubicima posebno se ističe vrijedna barokna oltarna pala iz 18. stoljeća, djelo Andrea Pignatellija, slavnog slikara iz vremena Dubrovačke Republike. Riječ je o umjetnini velike kulturno-povijesne vrijednosti, važnoj za poznavanje sakralne baštine Pelješca i dubrovačkog područja. Slika je u požaru potpuno uništena, pa je, za razliku od same građevine, nije moguće obnoviti u izvornom obliku.

Don Tonći navodi kako je ovo prvi slučaj potpunog izgaranja jedne crkve u Hrvatskoj još od 1968. godine, kad je u požaru teško stradala crkva sv. Vida u Pitomači, iako, napominje, da nije siguran je li to točan podatak. Navodi kako je crkva u Pitomači izgorjela nakon udara groma, međutim, službeni dokumenti spominju kvar na električnim instalacijama. Pokušali smo pronaći još koji slučaj, no izgleda da je župnik u pravu. Pronašli smo samo crkve uništene od požara nakon udara projektila i granatiranja 1991. i to u Vinkovcima, Otočcu i Ričicama u Lici.

Koliko je požar bio razoran, najbolje govori podatak da se ni Stjepan Simović, vatrogasni zapovjednik Dubrovačko-neretvanske županije, nije mogao načuditi brzini kojom je vatra progutala crkvu i razmjerima uništenja, otkriva nam don Tonći. A riječ je o čovjeku koji je tijekom dugogodišnje vatrogasne karijere svjedočio brojnim velikim požarima. Velikim požarima da, ali izgorenim sakralnim objektima baš i ne.

Nakon požara trebalo je najprije osigurati prostor groblja. Uklonjena su izgorjela i nagorjela stabla koja su prijetila padom na grobove, crkvu i vjernike, a potom je 4. rujna organizirana velika akcija raščišćavanja crkve na koju se odazvalo tridesetak volontera iz Župe Pelješke i šire.

U međuvremenu je Župa Velike Gospe u Kuni otvorila poseban podračun namijenjen isključivo obnovi crkve sv. Petra. Odaziv je, kaže župnik, nadmašio lokalne okvire. Donacije stižu iz Konavala, Župe dubrovačke, s Pelješca, Korčule i Lastova, iz Istre, Zagreba, Slavonije, ali i drugih europskih zemalja. Organizirano je i nekoliko humanitarnih akcija.

„Ljudi su se zaista angažirali, svi žele pomoći. Skupilo se dosta sredstava i od srca zahvaljujem svima, osobito onima koji doslovno otkidaju od svojih usta kako bi dali za obnovu naše crkve. Svaki je prilog važan i svima smo zahvalni“, poručio je.

Župnik u ovoj nesreći vidi i priliku da zajednica iz nje izađe snažnija. Već dan nakon požara, na blagdan Velike Gospe, svojim je župljanima uputio poruku koju i danas smatra najvažnijom. Poruka nam se posebno svidjela. 

„Rekao sam im da je ovo prilika za zajedništvo, da zakopamo ratne sjekire, da se opametimo i shvatimo da nekretnine i pokretnine nisu najvažnije u životu. Postoje puno veće i važnije stvari od materijalnih dobara. Vjerujem da ćemo crkvu obnoviti, da ćemo prikupiti potrebna sredstva i da ćemo iz svega ovoga izaći još povezaniji“, poručuje don Tonći.

Crkva, koja se u povijesnim izvorima spominje još krajem 14. stoljeća, generacijama je bila mjesto molitve, ispraćaja pokojnika i susreta mještana. Obnova je, naravno, opsežan građevinski zahvat, ali i vraćanje važnog dijela identiteta Potomja.

Svi koji žele pomoći mogu uplatiti donaciju na poseban podračun Župe Velike Gospe u Kuni Pelješkoj, otvoren za obnovu izgorjele crkve.

Vatra je u nekoliko sati uništila ono što su generacije čuvale stoljećima, no nije uspjela uništiti volju ljudi da svoju crkvu obnove i vrate u život. Strpljivo čekamo kako će izgledati nakon obnove!

FOTO: Župa Velike Gospe, Ante Mrgudić, Dubrovačka biskupija