Osam hrvatskih zahtjeva bez kojih Crna Gora neće u Europu. Dubrovčani ih sve dobro razumiju

Zahtjevi koje Hrvatska postavlja Crnoj Gori za njezino pristupanje Europskoj uniji su “jasno definirani i ostvarivi”, kaže se u dokumentu koje je Zagreb uputio državama članicama EU-a i uredima predsjednice Komisije i predsjednika Europskog vijeća.

U tom dokumentu iscrpno se objašnjava hrvatsko stajalište prema procesu pristupanja Crne Gore i osam već dobro poznatih zahtjeva koje bi Podgorica trebala ispuniti za zeleno svjetlo Zagreba.

“Hrvatska nastoji olakšati pristupanje Crne Gore, a ne ga opstruirati”, kaže se u tekstu. Navodi se da je potrebno riješiti nekoliko neriješenih pitanja koja proizlaze iz sudjelovanja Crne Gore u vojnoj agresiji na Hrvatsku.

Šest zahtjeva odnosi se na poglavlje 23, Pravosuđe i temeljna prava, a dva su povezana s poglavljem 31, Vanjska, sigurnosna i obrambena politika.

U prvom zahtjevu traži se naknada štete za hrvatske državljane zatočene u logoru Morinj, u kojem je više od 300 hrvatskih državljana, civila i ratnih zarobljenika, bilo zatočeno od listopada 1991. do kolovoza 1992.

Hrvatska u drugom zahtjevu traži da se spomen-ploča postavljena u bivšem logoru Morinj, u znak sjećanja na hrvatske civile i ratne zarobljenike koji su tamo bili zatočeni i izloženi zlostavljanju, očuva i ostane trajno vidljiva.

Hrvatska traži i preimenovanje općinskog bazena u Kotoru, koji nosi ime po Zoranu Gopčeviću, bivšem međunarodno poznatom vaterpolistu koji je bio stražar u logoru Morinj. Zbog tog imena hrvatski klubovi odbijaju igrati na tom bazenu.

U četvrtom zahtjevu Hrvatska traži punu suradnju crnogorskih tijela u nastojanjima da se utvrdi sudbina 14 hrvatskih državljana nestalih tijekom agresije na Hrvatsku početkom 1990-ih, koja je uključivala okupaciju dijelova hrvatskog teritorija.

Hrvatska u petom zahtjevu očekuje od Crne Gore da procesuira odgovorne za ratne zločine počinjene tijekom Domovinskog rata, uključujući i one koji mogu snositi kaznenu odgovornost po zapovjednoj odgovornosti, te da osigura da svi počinitelji odgovaraju. Do danas nije donesena nijedna osuda po zapovjednoj odgovornosti.

U šestom zahtjevu od Crne Gore se očekuje da riješi dugotrajne imovinske sporove koji datiraju s početka 1990-ih, a koji se odnose na hrvatske obitelji nezakonito lišene svoje imovine – uključujući 51 obitelj iz Tivta i druge iz Boke kotorske – čiji zahtjevi ostaju neriješeni unatoč pravomoćnim sudskim presudama ili dugotrajnim sudskim postupcima.

U međuvremenu je nekim bivšim vlasnicima, uglavnom pripadnicima albanske manjine, vraćena imovina, što izaziva zabrinutost zbog nejednakog tretmana u usporedivim slučajevima.

Sedmi i osmi zahtjev spadaju pod poglavlje 31, Vanjska, sigurnosna i obrambena politika.
U sedmom se traži povratak školskog broda Jadran, koji je prije raspada Jugoslavije bio stacioniran u Splitu, a u Crnoj Gori se nalazio isključivo radi remonta u trenutku izbijanja rata 1991. godine. Stoga Hrvatska smatra da brod s pravom pripada Hrvatskoj sukladno Sporazumu o pitanjima sukcesije iz 2001. godine.

U osmom zahtjevu Hrvatska poziva na nastavak i intenziviranje dijaloga o razgraničenju granice između dviju zemalja.

Hrvatska posebice očekuje da Crna Gora potvrdi kako poštuje nekadašnju međurepubličku kopnenu granicu između Socijalističke Republike Hrvatske i Socijalističke Republike Crne Gore, u skladu s načelom ‘uti possidetis juris’, koje je potvrdila Arbitražna komisija Konferencije o Jugoslaviji (Badinterova komisija).

Prema tom načelu, granice između bivših konstitutivnih republika postale su međunarodne granice trenutkom stjecanja neovisnosti te se mogu mijenjati isključivo sporazumom dotičnih država.

Takav ugovor također bi formalno potvrdio da Crna Gora nema teritorijalnih pretenzija prema Hrvatskoj te da bi nakon rješavanja pitanja kopnene granice, Hrvatska bila spremna sazvati redovite sastanke stručnih i međuvladinih povjerenstava zaduženih za razgraničenje na moru, bez određivanja konkretnih rokova.