OTOK JE OBEĆAO PAULINI Neće ostati sama, u samo petnaestak dana prikupljeno više od 100 tisuća eura!

Prije petnaestak dana počela je humanitarna akcija za obitelj Botica iz Račišća na otoku Korčuli. Danas je brojka na Paulininom računu dosegla nevjerojatnih 100 tisuća eura!

Otočani su takvi, teški, puni ruga, vole zamjerati, ne prezaju od svađe… Ali kad je nevolja u pitanju, kad je nekome ljudskome biću potrebna pomoć, bilo kakva pomoć, Korčulani će napraviti sve da bi tu pomoć pružili.

Akcija je počela dok se Paulinin suprug Marijo borio za život. Nažalost, tu bitku nije dobio. Marijo je prošli tjedan preminuo, a Paulina je ostala sama s tri djevojčice, kreditom za kuću koji će otplaćivati još pet godina i svakodnevnom brigom za teško bolesnu kćer Terezu.

Danas nam kaže da još uvijek nije svjesna svega što se dogodilo. Tereza, nažalost, nije verbalna i ne može doživjeti sve što se oko nje događa, a najmlađa Sofija još je premala da bi u potpunosti razumjela da tate više nema. Mia se hrabro nosi s tugom i nastavila je odlaziti u školu. Mala račiška lavica nije odustala od svojih školskih obaveza ni u najtežim trenucima.

Međutim, najbolnije od svega bilo je čuti Paulinu kako situaciju opisuje pragmatično, logično i sasvim jednostavno.

„Mi smo navikle da Marijo nije doma, on bi otišao na brod i ne bi ga mjesecima bilo. Osjećaj nam je sad skoro isti, kao da je na brodu. Još uvijek nismo svjesne da se ovaj put neće vratiti“, mirnim i staloženim glasom nam otkriva ova nevjerojatno hrabra, mlada žena.

U cijeloj toj teškoj i gruboj nevolji koja je zadesila obitelj Botica u tako kratkom vremenu, dogodilo se, međutim, i nešto što Paulina neće lako zaboraviti. Dogodili su se ljudi, dogodila se podrška zajednice, dogodile su se stotine na otoku i van njega koje su se uključile u humanitarnu akciju, dijelili apel, uplaćivali koliko su mogli, nudili pomoć i bili uz obitelj. Dogodio se čovjek, dogodila se empatija za slabijega, dogodila se ljubav.

„Kad su prvih dana počele stizati obavijesti i novac na račun, nisam mogla vjerovati koliko je ljudi reagiralo. Zahvalna sam svima od srca, baš svakome tko je meni i mojoj obitelji pomogao na bilo koji način. Ni ne znate koliko mi to znači“, poručila je Paulina staloženo, u svom stilu.

U svom stilu kažemo jer se zaista možemo samo diviti miru i stabilnosti koje ova mlada žena pokazuje u stanju izvanredne boli i gubitka. Život je nije mazio, imati nepokretno dijete s doživotnom, izrazito teškom dijagnozom, križ je čiju težinu znaju samo roditelji sličnih sudbina. Međutim, taj križ nije nosila sama, imala je podršku, oslonac, supruga koji je odrađivao svoj dio, financirao njihove potrebe. Preko noći je ostala bez oslonca, ostala je bez partnera s kojim je sanjala provesti život, ostala je sama.

Ali otok je već obećao Paulini da neće biti sama, a obećanje je bez premca ispunjeno. Sto tisuća eura ogroman je iznos i Paulini i djevojčicama u ovom trenutku pruža sigurnost koja im je prijeko potrebna. No njihovi problemi nisu nestali onoga trenutka kada je na računu ispisano šest znamenki. Zapravo, njihov se život tek sada mora potpuno reorganizirati.

Paulina više nema Marija s kojim je dijelila brigu o obitelji, a potrebe teško bolesne Tereze ostaju svakodnevne i dugoročne. Za nju će sada trebati nabaviti komunikator, pomagalo koje bi joj trebalo olakšati komunikaciju s okolinom, a obitelji je potreban i odgovarajući automobil. Tu su svakodnevni troškovi života četveročlane obitelji, potrebe triju djevojčica i kredit za kuću koji će Paulina otplaćivati još pet godina.

Zato humanitarna akcija nije završila dosezanjem 100 tisuća eura. Ona i dalje traje i trajat će jer, nažalost, potreba za pomoći nije nestala. Paulina je toga svjesna, u njenoj dubokoj zahvalnosti osjeti se i velika briga, a posebno ističe angažman udruge Korčula, zdravi grad  koji su pokrenuli cijelu priču.

Prekrasnu poruku solidarnosti doživjeli su svi okupljeni na ovogodišnjem Korčula RUN-u prošle subote. Treće izdanje utrke kojoj je cilj podići svijest o prevenciji i važnosti ranog otkrivanja bolesti te pružiti podršku ženama s karcinomom dojke, raste iz godine u godinu. Prošle je godine zabilježeno 500 trkača, a ove je godine brojka narasla do nevjerojatnih 900 sudionika!

Stotine i stotine ružičastih majica preplavile su središte grada, trčalo se i šetalo za sve žene, a posebno za četiri žene koje su sad najranjivije, ali otočanima najbitnije, za Paulinu, Miju, Terezu i Sofiju. Članovi udruge napravili su kampanju na društvenim mrežama kakve se ne bi posramili ni puno veći hrvatski gradovi i to uz pokroviteljstvo Ministarstva zdravstva, u suradnji s TZG Korčule te uz pomoć Grada Korčule, žurnih službi, udruga i klubova te brojnih volontera.

„Imali smo dugačak stol na kojem smo registrirali i dijelili startne brojeve. Žao mi je što vam ne mogu prepričati kojih smo prekrasnih poruka, emotivnih priča i dijaloga na tom stolu čuli i doživjeli. U jednom smo trenutku ostali i bez majica, ali ljude to nije spriječilo da doniraju, da sudjeluju na utrci. Hvala svima na odazivu, ovo je nešto nevjerojatno“, ispričala nam je jedna od organizatorica, Marija Curać, koja je pokrenula akciju za Paulinu i njenu obitelj.

A pomoć se nastavlja već sutra. Dubrovački restoran Mezzanave u srijedu, 7. listopada, organizira humanitarnu akciju „Marendaj i pomozi“, a cjelokupan iznos od prodanih marendi bit će uplaćen izravno na Paulinin račun. Marendati se može u restoranu ili narudžbom uz dostavu pa sutrašnja marenda može istodobno biti i mala pomoć Paulini i njezinim djevojčicama.

Paulina se nada da će se humanitarne akcije nastaviti i uoči Božića, a vjerujemo da će tako i biti. U međuvremenu, pomoći se može u svakom trenutku izravnom uplatom:

Primatelj: Paulina Botica
IBAN: HR3824070003203858735
Opis plaćanja: ZA OBITELJ

Paulinu i njezine tri djevojčice čeka potpuno novi život, još teži nego je to bio ranije. Ne možemo im vratiti ono što su izgubile, ali možemo im pomoći da ono što dolazi ne moraju nositi same. Tako smo, uostalom, i obećali.