
Dok čekamo novu željezničku prugu, tko se sjeća legendarnog Ćira
Dok danas ponovno govorimo o željeznici i čekamo hoće li vlak jednoga dana ponovno stići do Dubrovnika, vrijedi se prisjetiti vremena kada je pruga već bila dio svakodnevice juga. Bio je to Ćiro, mali vlak koji je više od sedam desetljeća povezivao Dubrovnik s Konavlima, Hercegovinom i dalje prema unutrašnjosti. Njegov zvižduk odavno je utihnuo, ali uspomena na njega još uvijek živi među onima koji ga pamte.
Prvi vlak stigao je u Dubrovnik 16. srpnja 1901. godine, kada je u Gruž stigao Ćiro, uskotračnom prugom povezujući krajnji jug s unutrašnjošću. Bio je to veliki događaj za Dubrovnik i okolna mjesta. Željeznica je značila lakši prijevoz ljudi i robe, ali i snažniju povezanost dotad prometno izoliranog područja s ostatkom zemlje i Europe.
Pruga je od Dubrovnika vodila preko Konavala i Glavske prema Hercegovini, a preko Gabele i dalje prema Čapljini. Postojale su i veze prema Trebinju, Nikšiću i Zelenici, pa je Ćiro zapravo bio puno više od vlaka koji je vozio do Dubrovnika. Bio je dio široke uskotračne željezničke mreže koja je povezivala krajeve današnje Hrvatske, Bosne i Hercegovine i Crne Gore.
Vozio je kroz krajolik koji ni danas nije izgubio svoju ljepotu – preko usjeka i mostova, kroz tunele i kamenite predjele Konavala i Hercegovine. Putovanje je bilo sporije nego danas, ali je za ljude toga vremena predstavljalo važnu vezu sa školom, poslom, tržnicom, gradom i svijetom izvan njihova mjesta.
Punih 75 godina Ćiro je bio dio života ovoga kraja. Generacije su ga doživljavale kao nešto sasvim obično, kao prijevozno sredstvo koje će sutra ponovno doći na stanicu. Malo tko je tada mogao zamisliti da će jednog dana njegov zvuk potpuno nestati iz dubrovačkog krajolika.
A onda je došao 30. svibnja 1976. godine. Toga dana Ćiro je posljednji put krenuo iz Dubrovnika. Posljednja vožnja nije prošla bez problema, vlak je nakon polaska iz Gruža naišao na kamen koji je oštetio motor, ali je ipak uspio stići do Čapljine. Time je završila 75-godišnja priča dubrovačke željeznice.
Nakon ukidanja pruge tračnice su uklonjene, a vrijeme je polako počelo brisati tragove željeznice. Ipak, Ćiro nije potpuno nestao. Njegova trasa danas je na pojedinim dijelovima pretvorena u pješačke i biciklističke staze, dok tuneli, mostovi, usjeci i ostaci nekadašnjih postaja podsjećaju na vrijeme kada je ovuda prolazio vlak.
I zato je zanimljivo da danas, dok ponovno čekamo neku novu željezničku priču Dubrovnika, pogledamo malo unatrag. Prije 125 godina vlak je već stigao u Grad. Sedamdeset i pet godina bio je dio svakodnevice, a onda je nestao i ostavio iza sebe samo tragove u kamenu i sjećanjima ljudi.
Možda će jednoga dana ponovno zazviždati vlak prema Dubrovniku. Ako se to dogodi, bit će to nova stranica povijesti. A ona stara, Ćirova, ostat će podsjetnik na vrijeme kada je željeznica već bila ovdje.
FOTO: Facebook – Zamaslina





