Pavela o Imperialu: „To nije natjecanje, to je živi spomenik djeci čiji su snovi prekinuti“

Šestu godinu zaredom raspisuje se poziv za godišnje priznanje „Imperial“, priznanje koje je nastalo iz želje da se sačuva sjećanje na djecu stradalu u Domovinskom ratu, ali i da se današnjim generacijama pokaže koliko vrijede dobrota, solidarnost i nesebično pomaganje drugima.

Za Denisa Pavelu „Imperial“ nikada nije bio samo još jedno priznanje koje se jednom godišnje dodijeli učenicima. Od samog početka ideja je bila povezati sjećanje na djecu koja su stradala u Domovinskom ratu s djecom koja danas odrastaju u slobodi i imaju priliku graditi svoje živote.

Zato Pavela i danas, šest godina nakon prve dodjele, o „Imperialu“ govori prije svega kao o živom spomeniku.

„Jako smo ponosni što već šestu godinu za redom raspisujemo natječaj za godišnje priznanje Imperial. Možemo uistinu reći da je to živi spomenik“, kaže Pavela.

Objašnjava kako je upravo ta ideja bila jedna od temeljnih kada se razmišljalo o tome kako sačuvati uspomenu na djecu koja su tijekom Domovinskog rata izgubila živote.

„Ja govorim da je to živi spomenik jer, za razliku od spomenika koji se grade i koji se trebaju graditi kao spomena na sve stradale, ne samo našu djecu, civilne žrtve Domovinskog rata, nego i naše branitelje, ovo je uistinu jedan živi spomenik“, govori Pavela.

Za njega je posebno važno što su u središtu priče ponovno djeca. Ona koja danas dobivaju priznanje, ali i ona koje više nema.

„Imamo dobitnike priznanja, a to su mahom mlada djeca, mladi ljudi koji su tek počeli stvarati, živjeti svoje snove, kao i njihovi vršnjaci, njih 402 koji su stradali, čiji su snovi i njihove nade prekinuti u Domovinskom ratu“, kaže Pavela.

Današnji učenici ne postaju samo dobitnici priznanja, nego postaju svojevrsni nositelji sjećanja.

„Tako da oni kroz dobivanje priznanja Imperiala praktički sva stradala djeca žive kroz te naše dobitnike“, ističe.

„Kad se vrate u svoje škole, oni prenose tu priču“

Pavela posebno naglašava ono što se događa nakon same svečane dodjele. Jer, kaže, priča tu ne završava.

Učenik se vraća u svoju školu, među prijatelje, nastavnike i svoju lokalnu zajednicu. Sa sobom donosi priznanje, ali i priču o tome zašto ga je dobio.

U tome vidi i obrazovnu dimenziju cijelog projekta. „Praktički kroz Imperial djeca uče o Domovinskom ratu“, kaže.

Ali Pavela ne želi da se priča zaustavi samo na učenju činjenica o ratu i stradanju. Važno mu je što djeca iz cijele priče mogu izvući za vlastiti život.

„Ono što je još dodatno, a to je taj treći segment, potiču drugu djecu da budu dobra, da doprinose svojoj zajednici, da se istaknu svojim humanitarnim radom, solidarnošću, nesebičnim zalaganjem za dobrobit drugih“, objašnjava.

Iz tog razloga  „Imperial“ nije zamišljen kao klasično natjecanje. Pavela to posebno naglašava. „Ovo nije nikakvo natjecanje. Ovo je jednostavno priznanje“, kaže.

Cilj nije uspoređivati djecu i tražiti najboljeg među njima, nego prepoznati one koji svojim ponašanjem i djelima pokazuju vrijednosti koje vrijedi isticati i prenositi dalje. „Na taj način promiču pozitivne vrijednosti među vršnjacima kako bi i oni do godine možda dobili Imperiala“, dodaje Pavela.

„Imperial nije slučajno ime“

I samo ime priznanja za Pavelu nosi snažnu simboliku.

Govoreći o „Imperialu“, nemoguće je zaobići tvrđavu Imperial na Srđu, jedan od prepoznatljivih simbola obrane Dubrovnika u Domovinskom ratu. Pavela podsjeća da je upravo 1. listopada datum koji Dubrovčanima nosi posebno značenje, a ove godine razgovor o novom ciklusu priznanja dolazi uoči obilježavanja još jedne obljetnice dubrovačkog ratnog stradanja.

„Danas je 1. desetog, znamo što je 1. desetog za naš grad, a znamo što je i Imperial“, kaže Pavela.

Za njega tvrđava u toj priči predstavlja i stradanje i žrtvu, ali i ono što je nakon svega uslijedilo.

„S jedne strane imamo tvrđavu Imperial, koja je bila u Domovinskom ratu simbol stradanja, krvi, velike požrtvovnosti naših branitelja, a onda na kraju jedan veliki simbol veličanstvene pobjede, zajedništva i ljubavi“, govori.

Postoji još jedna važna poveznica. Priznanje se dodjeljuje u hotelu Imperial, a upravo je priča o dječaku Luki Lukšiću, koji je tijekom Domovinskog rata izgubio život, jedna od priča koje su snažno povezane s nastankom cijele ideje.

Zato je mjesto dodjele dio simbolike „Imperiala“ – prošlost se susreće sa sadašnjošću, a sjećanje na djecu čiji su životi prekinuti povezuje se s djecom koja danas imaju priliku živjeti svoje snove.

„Tako da, Imperial uistinu je jedna lijepa priča“, kaže Pavela.

Ove godine priča se nastavlja šesti put.

Poziv je otvoren učenicima iz Dubrovnika, ali i cijele Hrvatske, a prijave se mogu poslati do 25. listopada 2026. godine. Prijave se zaprimaju putem elektroničke pošte na dpavela@gmail.com ili poštom na adresu Udruge hrvatskih civilnih stradalnika Domovinskog rata Dubrovačko-neretvanske županije, Josipa Kosora 30, Dubrovnik.

Pavela kaže kako već sada postoji velik interes te da se većina pristiglih prijava prihvaća upravo zato što „Imperial“ nije postavljen kao natjecanje u kojem netko mora biti bolji od nekoga drugoga.

„Već sada imamo velik broj prijava i uvijek naglašavam, većinu tih prijava mi prihvatimo jer ovo nije nikakvo natjecanje“, kaže.

Za njega je važno da priznanje dođe do djece koja svojim postupcima mogu biti primjer drugima.