1. listopada 1991. – 1. listopada 2026. – 35 godina. Dubrovnik pamti

„Zapamtite, ovaj dan 1. listopada 1991. godine ući će u povijest i kroniku našega grada kao dan početka nemilosrdnog napada i s kopna i s mora i iz zraka.“

Tim se riječima tadašnji dubrovački biskup mons. Želimir Puljić putem Hrvatskog radija obratio dubrovačkom puku na prvi dan napada. Dan koji je zauvijek promijenio naše živote, napisao je jutros gradonačelnik Mato Franković.

Združene srpsko-crnogorske snage sijale su smrt, razarale domove i palile sve pred sobom. Dok su granate uništavale stoljetnu baštinu i odnosile ljudske živote, tadašnji gradonačelnik Trebinja Božidar Vučurević cinično je govorio o „starijem i ljepšem“ Dubrovniku.

Mogli su rušiti naše kuće i paliti naša sela. Ali naš Grad nisu uspjeli slomiti.

Hrabrost hrvatskih branitelja, njihova žrtva i ustrajnost, zajedno sa snagom građanki i građana koji su tijekom osam mjeseci opsade ostali uz svoj Grad, sačuvale su Dubrovnik. Višestruko nadmoćniji neprijatelj nije ostvario svoj cilj. Dubrovnik je obranjen, a hrvatski jug oslobođen.

Danas, 35 godina poslije, s dubokim poštovanjem prisjećamo se svih poginulih branitelja i civilnih žrtava. Svakog izgubljenog života. Svake obitelji čija bol ne prestaje prolaskom godina.

Posebno mjesto u našim srcima pripada dubrovačkim anđelima. Djeci kojoj su brutalno prekinuti djetinjstvo, snovi i sve ono što su tek trebala postati. Njihove živote nitko ne može vratiti, ali naša je dužnost čuvati njihova imena i uspomenu na njih, napisao je emotivno Franković.

Dubrovnik danas ne mrzi. Dubrovnik pamti.

Živi punim plućima, okrenut budućnosti, svjestan da su temelji njegove slobode natopljeni krvlju. Zato istinu čuvamo, žrtvu poštujemo i svoju djecu učimo koliko je sloboda dragocjena.

Vječna hvala i slava svima koji su sebe utkali u slobodu našega Grada i naše domovine Hrvatske, stoji na kraju poruke.