Znate li priču o Polonezi? Ples iz vremena kapetana danas osvaja i najmlađe Orebićane

Neki se običaji najbolje čuvaju onda kada ih ne samo pamtimo, nego ih ponovno živimo. U Orebiću se tradicija već generacijama prenosi i kroz ples – Polonezu, tradicijski ples duboko povezan s pomorskom prošlošću ovog pelješkog kraja. I danas, dok se vremena mijenjaju, Poloneza okuplja ljude, čuva uspomenu na jedno posebno razdoblje i traži svoje mjesto među novim generacijama.

Poloneza nije samo koreografija i niz uvježbanih plesnih koraka. Ona je svojevrsna promenada kroz prošlost Orebića, podsjetnik na vrijeme kada su pelješki kapetani plovili svijetom, a njihov se društveni status i ponos odražavao i u odijevanju, držanju i običajima. Upravo su na toj bogatoj pomorskoj baštini postavljeni temelji kapetanskog plesa koji je s vremenom postao jedan od prepoznatljivih simbola Orebića.

Predsjednica Folklorne skupine Poloneza, Gordana Mustapić, smatra da je u očuvanju tradicije najvažnije ne izgubiti ono izvorno.

„Smatram da trebamo poštivati tu tradiciju koju su nam naši prethodnici ostavili, od onih prvih generacija pa redom.“

Ples koji govori o ponosu

Poloneza je specifična i po tome što se u njoj osjeća duh vremena iz kojeg je potekla. Kapetani i njihove supruge, bogate pelješke nošnje i nakit, ali i držanje koje odiše ponosom – sve to dio je priče koju ovaj ples nosi sa sobom.

Više od klasičnog plesa, Poloneza je, kaže Mustapić, svojevrsna promenada i pokazivanje ponosnog držanja.

Zato je važno da se kroz godine ne izgubi njezin karakter. Koreografija se može dodatno dotjerivati i stilski usavršavati, ali temelj ostaje isti – sačuvati ono što su prethodne generacije ostavile u nasljeđe. Kontinuitet je ono što Polonezi daje posebnu vrijednost.

Najvažnije je što su je prihvatila djeca

Najveća potvrda da tradicija ima budućnost jest činjenica da Poloneza danas okuplja i najmlađe.

U vremenu kada djeca imaju gotovo neograničen izbor sportova, plesova i drugih slobodnih aktivnosti, nije jednostavno privući ih tradicionalnom folkloru. No u Orebiću se ipak uspjelo napraviti ono najvažnije – djeca su Polonezu prihvatila kao dio svog života.

„Moramo biti svi zajedno ponosni što su ta djeca prihvatila taj ples kao dio svog života, dio svoje bogate tradicije i baštine. Tu stvarno moramo biti zahvalni.“

Kod dječjih proba, naravno, nema uvijek savršenih koraka. Nekada se pojavi i „kriva noga“, pogrešan pokret ili trenutak nesigurnosti. No upravo je u tome i posebna draž.

Dok starije skupine većinom rade na detaljima, stilu i držanju, najmlađi tek upoznaju korake i ritam. I svaka njihova pogreška zapravo je dio procesa učenja.

Sve počinje iz kuće

Ljubav prema Polonezi često se ne rađa slučajno. U mnogim obiteljima tradicija se prenosi s roditelja na djecu.

„Puno je roditelja plesalo Polonezu, odnosno balalo kako se ovdje kaže. I sad su ta djeca naslijedila od njih ljubav prema Polonezi, prema kapetanskom plesu, prema druženju, prema nošnji, prema nastupima, prema događanjima, prema izletima, prema smotrama.“

Upravo je ta povezanost obitelji i zajednice jedan od razloga zbog kojih Poloneza uspijeva živjeti i danas.

Jer folklor nisu samo nastupi. To su probe, druženja, putovanja, smotre, odijevanje narodnih nošnji, upoznavanje drugih skupina i osjećaj da pripadate nečemu što je postojalo puno prije vas.

„Mislim da je to isto ono što bi rekli – sve kreće iz kuće.“

Od Orebića do velikih folklornih smotri

Poloneza je i tijekom posljednje plesne sezone imala bogat program. Članovi skupine nastupali su na različitim smotrama i manifestacijama, među kojima su bili Đakovački vezovi, Zadarski zalazak Sunca i Smotra folklora u Metkoviću.

Nastupala su i djeca, dok je skupina tijekom ljeta bila dio programa Turističke zajednice, predstavljajući tradiciju Orebića brojnim posjetiteljima.

Posebno mjesto imali su nastupi na Trgu Mimbelli, a Poloneza se uključila i u novi projekt Turističke zajednice – „Kapetan Svetorije“.

U toj priči njihova je uloga sasvim prirodna.

„Kapetan Svetorije bez kapetana ne bi bio to što je“, ističe Gordana Mustapić.

Time Poloneza ponovno povezuje prošlost i sadašnjost – pomorsku baštinu Orebića s današnjim turističkim i kulturnim životom mjesta.

Dvorana puna nošnji, djece i uspomena

Za rad skupine važni su i uvjeti u kojima djeluje. Poloneza za svoje probe koristi općinsku dvoranu, koja im je dana na korištenje bez naknade.

Prostor im omogućuje ne samo održavanje proba, nego i čuvanje bogatog fundusa nošnji. U sklopu dvorane imaju i ormare s nošnjama, odnosno prostor koji služi kao svojevrsna garderoba.

To je posebno važno jer se nošnje ne koriste samo za redovite nastupe, već i za različite prigode i događanja.

Tako je sve što je potrebno za jednu probu ili nastup zapravo na dohvat ruke – od prostora za ples do nošnji koje predstavljaju važan dio kulturne baštine.

Tradicija koja ne želi ostati samo uspomena

Poloneza je živa tradicija koja se pleše, prenosi i prilagođava vremenu u kojem živimo, ali bez odricanja od svojih temelja.

Najveći izazov ostaje isti – zainteresirati nove generacije i pokazati im da tradicija nije nešto staro i udaljeno, nego nešto što mogu učiniti svojim.

Gordana Mustapić pritom ostaje optimistična. „Ja sam nekako uvijek optimist, tako da vjerujem u ove naše mlade snage koje dolaze, da će nas naslijediti i da će uvijek biti prilike za pogledati tako nešto lijepo.“

Običaj doista živi tek onda kada ga netko ponovno zapleše, a u Orebiću, čini se, još uvijek ima dovoljno mladih nogu spremnih uhvatiti ritam.