IGOR MIHOLJEK: Bizantski brodolom kod Mljeta otkrio 600 grama zlata i ime čovjeka koji je plovio na brodu

Pod morem kod Mljeta arheolozi su pronašli oko 600 grama zlatnog nakita, bizantske novčiće, raskošno ukrašene kopče, zlatni pečatnjak s carskim atributima, ali i olovni pečat s imenom Teodor. Riječ je o jednom od najznačajnijih podvodnih arheoloških nalazišta bizantskog razdoblja na Sredozemlju.

Višegodišnja istraživanja podmorja otoka Mljeta donijela su nalaze koji otvaraju novi pogled na plovidbu, trgovinu i svakodnevni život u kasnom 7. i početkom 8. stoljeća. Na lokalitetu u uvali Tatinica pronađeno je oko 600 grama zlata, što predstavlja izniman nalaz za bizantske brodolome na Sredozemlju, a među predmetima se ističe i olovni pečat s imenom Theodoros, odnosno Teodor.

Upravo je taj nalaz posebno važan jer je riječ o prvom otkrivenom imenu konkretne osobe povezane s brodom iz tog razdoblja u podvodnoj arheologiji Sredozemlja.

„Meni osobno je jako drag olovni pečat koji ima prikaz orla s raširenim krilima i mali monogram; s prednje strane piše starim grčkim slovima ime Theodoros, odnosno Teodor. Ovo je prvi put da imamo ime čovjeka na brodu. Možda je to vlasnik broda, možda zlatar, možda je tim pečatom bilo zapečaćeno ovo blago…“, kazao je podvodni arheolog Igor Miholjek iz Hrvatskog restauratorskog zavoda.

Daljnje analize trebale bi pokazati tko je bio Teodor i kakva je bila njegova uloga. Za sada nije moguće sa sigurnošću utvrditi je li riječ o vlasniku broda, trgovcu, zlataru ili osobi povezanoj s vrijednim teretom.

Brod dug između 15 i 20 metara

Istraživanja su pokazala da je riječ o trgovačkom brodu dugom između 15 i 20 metara. Plovio je na jedra, imao jarbol, bočna vesla odnosno kormila te krmenu kabinu, dok je veći dio broda bio otvoren i namijenjen prijevozu tereta.

Na krmi je pronađeno čak šest željeznih sidara. Budući da sidra nisu bila izbačena, istraživači smatraju da je posadu iznenadila oluja, najvjerojatnije bura, zbog čega nisu uspjeli reagirati prije potonuća.

Brod je završio na lijevoj strani, između stijena i pijeska. Raspored amfora, kuhinjskog posuđa i drugih predmeta omogućio je arheolozima da rekonstruiraju položaj broda u trenutku potonuća.

Od drvene konstrukcije sačuvani su dijelovi izrađeni od hrasta, bora i smreke – među njima kobilica, daske i rebra.

„Vrlo je malo toga pa govorimo o brodolomu bez broda“, pojasnio je Miholjek.

Ipak, upravo je pijesak pridonio očuvanju dijelova drvene konstrukcije. Materijal zatrpan u sedimentu sačuvao se znatno bolje od dijelova koji su bili izloženi morskoj vodi i morskim strujanjima.

Analiza sačuvane hrastove daske, koju je proveo dr. sc. Anton Divić, donijela je dodatno važno otkriće. Brod pripada među najstarije poznate primjere plovila građenih metodom kod koje su se rebra najprije postavljala na kobilicu, a potom se na njih pričvršćivala oplata.

Zlato, novčići i predmeti povezani s carskim krugom

Među najvrjednijim nalazima je oko 600 grama zlatnog nakita. Pronađeni su i novčići s prikazom cara Heraklija i njegova dva sina, kovani u Konstantinopolu. Najmlađi među njima datira iz 685. godine, što znači da brod nije mogao potonuti prije te godine.

Posebnu vrijednost imaju raskošno ukrašene kopče s biserima, smaragdima i rubinima, kao i jezičac s prikazom ptice koja jede grožđe. Pronađen je i komplet kopča s identičnim motivom.

Među predmetima se ističe i zlatni pečatnjak s carskim atributima, uključujući krunu i bulu s križem. Takav predmet, prema interpretaciji istraživača, nije mogao nositi bilo tko, već osoba vrlo bliska carskom krugu.

Nalazi pritom ne govore samo o vrijednosti tereta nego i o ljudima koji su se nalazili na brodu.

U kuhinjskom dijelu pronađeni su keramički lonci, uljanice, životinjske kosti, udice i olovni utezi za ribarske mreže. Pronađeni su i vrčevi, posudice, kocke i figurice za igru te amfore globularnog tipa karakteristične za razdoblje Bizantskog Carstva.

Pretpostavlja se da je posadu činilo između četiri i šest ljudi.

Tragovi žive i brončana vaga s kontrautegom u obliku poprsja božice Atene upućuju na mogućnost da je na brodu bio trgovac ili zlatar.

Analizom keramike stručnjak sa Sveučilišta Stanford Justin Leidwanger zaključio je da su brojni vrčevi i posudice bili osobni predmeti pomoraca s područja današnje Italije, Grčke i Turske. To upućuje na mogućnost da se dio posade ukrcavao tijekom plovidbe, a ne na jednom polazišnom mjestu.

Brodolom otkriven 2015., prvo zlato pronađeno dvije godine poslije

Istraživanje lokaliteta započelo je 2015. godine, dok je prvi zlatni predmet pronađen 2017. Nakon toga istraživači su teren počeli sustavno pretraživati podvodnim detektorima metala.

Lokalitet se nalazi na dubini između 35 i 40 metara, na strmom morskom dnu s nagibom od približno 45 stupnjeva. Takvi uvjeti zahtijevaju posebnu metodologiju rada.

Za iskopavanje se koriste vodeni kopači, poznati kao mamut sisaljke, priključeni na vatrogasne pumpe. Njima se usisava sediment i omogućuje rad u uvjetima smanjene vidljivosti. Kako bi se spriječilo urušavanje sitnog pijeska u sonde, istraživano područje osigurava se vrećama s pijeskom i istražuje stepenasto.

Svaki pronađeni predmet dokumentira se fotogrametrijom i preciznim 3D modelima. Nakon vađenja iz mora predmeti prolaze dugotrajan proces desalinizacije u izmjeničnoj slatkoj vodi, a tek potom slijede konzervacija i restauracija.

„Na kopnu možete kopati i dobit ćete profil, ali to u moru ne ide. Zato mi koristimo vodene kopače, velike i male sisaljke, odnosno usisavače. Koristimo vatrogasne cijevi i pumpu. To nam je osnovno sredstvo za iskopavanje“, objasnio je Miholjek.

Mljet kao važno pomorsko sklonište

Brodolom u Tatinici dio je šireg arheološkog kompleksa na području Polača. Uvala i njezino šire područje stoljećima su služili kao prirodno sklonište brodovima koji su ondje tražili zaklon od oluja, čekali povoljan vjetar, opskrbljivali se vodom, prezimljavali i trgovali.

Zbog toga se na ulazima u morske prolaze nalazi niz brodoloma koji datiraju od antike do novijih razdoblja.

Podmorje je povezano i s kopnenim strukturama u Polačama, među kojima se posebno izdvajaju velika antička palača i dvije bazilike iz 5. i 6. stoljeća. Smatra se da su bile dio carskog posjeda.

U dosadašnjim istraživanjima zabilježeni su antički mozaici, monumentalni podvodni ribnjak dimenzija 20 puta 20 metara, ostaci dvaju antičkih pristaništa, ali i neolitička keramika koja svjedoči o ljudskoj prisutnosti na tom području mnogo prije antičkog razdoblja.

Hrvatski restauratorski zavod mljetsko podmorje sustavno istražuje već 19 godina, a tijekom tog razdoblja dokumentirano je oko 20 brodoloma.

Istraživanje privuklo međunarodnu pozornost

Nalazi iz Tatinice ovog su ljeta privukli pozornost hrvatske i međunarodne javnosti. O otkriću su izvještavali, među ostalima, National Geographic, Reuters i New York Post.

O rezultatima istraživanja Miholjek je govorio i na predavanju „Bizantski brodolom u uvali Tatinica“, održanom u Saloči od zrcala Dubrovačkih knjižnica.

Predavanje je bilo zamišljeno kao svojevrstan ulazak u svakodnevicu podvodne arheologije – od pronalaska lokaliteta i iskopavanja do dokumentiranja, konzervacije, restauracije i znanstvene interpretacije pronađenih predmeta.

Na projektu sudjeluju stručnjaci iz Hrvatske, SAD-a, Njemačke i Slovačke, kao i brojni ronioci. U istraživanjima sudjeluju Hrvatski restauratorski zavod, ronilački centar Aquatica Mljet, Specijalna policija MUP-a RH te druge institucije i stručnjaci, dok istraživanja financira Ministarstvo kulture i medija.

Miholjek je posebno istaknuo suradnju s kolegom Pavlom Dugonjićem, koji ga je naslijedio na čelu Odjela za podvodnu arheologiju Hrvatskog restauratorskog zavoda i od početka sudjeluje u istraživanju, kao i s Marijom Orlandinijem iz ronilačkog centra Aquatica Mljet.

Za lokalitet se pripremaju nova znanstvena istraživanja i publikacija, a snima se i dokumentarni film u produkciji Paule i Đela Jusića Jr. U planu je i izložba o brodolomu, koju bi organizatori željeli jednoga dana predstaviti i u Dubrovniku.

Brod iz Tatinice tako iz godine u godinu otkriva nove detalje o vremenu kada se Sredozemlje nalazilo na velikoj povijesnoj prekretnici – a uz zlato, novac i predmete svakodnevnog života, istraživačima je prvi put ostavio i ime jednog čovjeka koji je prije gotovo 1.300 godina plovio tim brodom: Teodora.