Solidarnost oko otpada stiže na vrata Ploča: Hoće li Lovornik biti rješenje za tuđe probleme?

Najnovije poruke ministrice zaštite okoliša i zelene tranzicije Marije Vučković o potrebi solidarnog rješavanja problema odlaganja otpada ponovno u fokus stavljaju pitanje tko će u Hrvatskoj preuzimati otpad gradova i općina koji nemaju dovoljno vlastitih kapaciteta?

Vučković je posljednjih dana poručila da bi se izazovi vezani uz odlaganje otpada trebali rješavati „dogovorno i solidarno“ unutar hrvatskog sustava gospodarenja otpadom. U međuvremenu se otvorilo pitanje mogućeg prihvata otpada iz drugih sredina na odlagalištima koja još imaju raspoloživih kapaciteta.

Jedno od takvih odlagališta nalazi se u Dubrovačko-neretvanskoj županiji, riječ je o Lovorniku kod Ploča, rodnog grada ministrice Vučković (HDZ), a kojim godinama upravlja SDP.

I upravo zato aktualne najave otvaraju i jedno lokalno pitanje: hoće li Ploče ponovno trebati pokazati solidarnost?

Lovornik već jednom bio „rezervno“ rješenje

Situacija nije hipotetska. Ploče su već prošle godine bile suočene sa zahtjevom da privremeno prihvate otpad iz susjednih gradova i općina.

Nakon požara koji je 30. lipnja 2025. izbio na metkovskom odlagalištu Dubravica, tamošnje odlaganje otpada više nije bilo moguće. Grad Metković tada je od Ploča zatražio pomoć za zbrinjavanje otpada s područja Metkovića, Opuzena te općina Kula Norinska i Zažablje.

Gradsko vijeće Ploča odluku nije usvojilo iz prvog pokušaja. Na ponovljenoj sjednici, međutim, odluka je prošla glasovima SDP-ove većine, dok su vijećnici HDZ-a ostali suzdržani. Dogovor je bio vrlo precizno ograničen – otpad se na Lovorniku trebao odlagati privremeno, najviše desetak do petnaest dana, i uz financijsku naknadu.

Gradonačelnik Ploča Ivan Marević tada je solidarnost sa susjedima obrazlagao činjenicom da se radilo o izvanrednoj situaciji i relativno maloj količini otpada.

Prema njegovim tadašnjim navodima, radilo se o najviše 100 tona, odnosno tek oko 1,5 posto godišnje količine otpada koja se odlagala na Lovorniku.

No Ploče su pritom naglasile da je riječ o iznimci, a ne otvaranju Lovornika za otpad iz drugih dijelova Hrvatske.

Danas iz Ploča stiže drukčija poruka

U Pločama su nakon toga više puta odbacivali mogućnost trajnog prihvata otpada iz drugih jedinica lokalne samouprave.

Marević je u siječnju 2025. odgovorio i na dopis Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost, pri čemu je Grad, prema njegovim navodima, najavio korištenje svih raspoloživih pravnih sredstava kako bi spriječio dovoz otpada izvan područja koje Lovornik već opslužuje. Istodobno se Grad obvezao preuzeti troškove zatvaranja i dugoročnog monitoringa odlagališta tijekom sljedećih 30 godina.

Poruka gradske vlasti stoga je jasna: solidarnost u izvanrednoj situaciji – da, ali pretvaranje Lovornika u regionalno odlagalište za tuđi otpad – ne.

Što se danas zapravo odlaže na Lovorniku?

Lovornik nije malo lokalno smetlište. Riječ je o odlagalištu koje se nalazi na području katastarske općine Baćina, oko četiri kilometra sjeverozapadno od Ploča i svega oko 700 metara od Baćinskih jezera, područja obuhvaćenog ekološkom mrežom Natura 2000.

Prema podacima pločanskog Komunalnog održavanja, na Lovorniku se trenutno odlažu prikupljeni glomazni i miješani komunalni otpad s područja Ploča, ali i otpad s područja općina Gradac i Slivno te otpad gospodarskih subjekata. Površina odlagališta iznosi oko 3,6 hektara.

Podaci iz službenog Izvješća o komunalnom otpadu pokazuju i da je tijekom 2022. na Lovorniku završilo 2.529,82 tona otpada prikupljenog na području Ploča te dodatnih 840 tona otpada s područja Općine Slivno.

Lovornik pritom ima i posebnu kazetu za građevinski otpad koji sadrži azbest. Taj se otpad ondje zbrinjava na temelju ugovora koji je s Komunalnim održavanjem još 2013. godine sklopio Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost.

Odlagalište je pred sanacijom i zatvaranjem

Važno je i da Lovornik nije zamišljen kao dugoročno rješenje za sve veće količine otpada.

Još ranijim planskim dokumentima predviđeno je da se odlagalište sanira, a potom zadrži u funkciji do uspostave županijskog sustava gospodarenja otpadom, odnosno Centra za gospodarenje otpadom Lučino razdolje.

U međuvremenu je postupak vezan uz okolišnu dozvolu Lovornika napredovao. Ministarstvo zaštite okoliša i zelene tranzicije objavilo je da je u rujnu 2025. doneseno rješenje u postupku ishođenja okolišne dozvole za odlagalište.

Dubrovačko-neretvanska županija također je objavila da je Komunalno održavanje Ploče u srpnju 2025. podnijelo zahtjev za dozvolu za gospodarenje otpadom na Lovorniku, za djelatnost odlaganja otpada D1.

Drugim riječima, pitanje nije samo koliko Lovornik još može primiti nego i koliko je razumno dodatno opterećivati odlagalište koje se nalazi u osjetljivom prostoru i čija je budućnost vezana uz sanaciju i razvoj novog sustava gospodarenja otpadom.

Može li se solidarnost pretvoriti u obvezu?

Upravo tu nastaje problem s novim porukama iz Zagreba.

Ako gradovi koji imaju uređena odlagališta trebaju solidarno preuzimati otpad onih koji svojih kapaciteta nemaju, postavlja se pitanje kriterija:

Koliko otpada treba prihvatiti? Na koliko dugo? Po kojoj cijeni? Tko odlučuje?

I, možda najvažnije – može li se jedinicu lokalne samouprave koja je godinama ulaganja usmjeravala u vlastiti sustav gospodarenja otpadom jednostavno obvezati da postane rješenje za druge?

U Pločama na to pitanje već imaju odgovor.

Prošlogodišnji slučaj s Metkovićem pokazao je da solidarnost može funkcionirati kada je riječ o jasno ograničenoj i izvanrednoj situaciji. No tada je unaprijed bilo određeno koliko otpada dolazi, odakle dolazi i koliko će dugo ostati na Lovorniku.

Danas se, međutim, govori o znatno širem problemu – sustavnom manjku kapaciteta u dijelovima Hrvatske.

Pitanje Lovornika stoga bi se uskoro ponovno moglo naći na političkom stolu. Posebno jer aktualna rasprava dolazi u trenutku kada se i drugi hrvatski gradovi s uređenim sustavima gospodarenja otpadom protive ideji da njihova odlagališta postanu mjesto za trajno rješavanje tuđih problema.