SVE VIŠE DJECE S ODGODOM UPISA Stručnjaci: „Ekranizam je pošast koja utječe na razvoj, pažnju, koncentraciju i motoriku djece“

U novoj školskoj godini 138 djece u Dubrovačko-neretvanskoj županiji dobilo je odgodu  upisa u prvi razred osnovne škole. Iako u odnosu na prošlu godinu nema značajnog povećanja, dugoročni trend pokazuje rast. O razlozima odgoda, utjecaju ekrana na razvoj djece, važnosti kretanja i ulozi roditelja razgovarali smo s vd. voditeljice Službe za školsku medicinu Mirnom Benić.

Koliko je djece ove godine dobilo odgodu upisa u prvi razred? 

Ove godine ukupno smo pregledali 1.272 djece za upis u prvi razred na području naše županije. Od toga je upis odgođen za 138 djece, što čini 10,8 posto. Ne bilježimo značajan porast u odnosu na prošlu godinu, ali postoji kontinuirani rast tijekom godina. Kada usporedimo podatke s 2018. godinom, kada se odgađao upis za oko sedam do osam posto djece, sada smo došli na gotovo 11 posto.

Koji su najčešći razlozi zbog kojih se djeci odgađa upis u prvi razred?

Najčešći razlozi su socioemocionalna nespremnost djece, nezrelost, slabija grafomotorika, jezično-govorne teškoće te problemi s pažnjom i koncentracijom.

Spomenuli ste da dugoročno raste broj odgoda. Što je, prema vašem mišljenju, jedan od važnijih razloga tog trenda?

Zasigurno se veći broj djece odgađa zbog utjecaja ekrana. Ekranizam je pošast koja utječe na jezično-govorni razvoj djeteta, na motoriku – i grubu i finu, uključujući grafomotoriku – te na pažnju i koncentraciju. Nije to jedini razlog, ali ekran i ekranizam zasigurno pridonose većem broju odgoda.

Koje su preporuke kada je riječ o vremenu koje djeca provode pred ekranima?

Stručne preporuke su da djeca do druge godine uopće ne budu izložena ekranima. Od druge do 12. godine preporučuje se maksimalno dva sata dnevno. Kod starije djece i adolescenata također je važno ograničiti vrijeme pred ekranima. Ono što je posebno važno jest kontrolirati sadržaj kojem su djeca izložena te paziti da bude primjeren i siguran za njih.

Često se govori o tome da brzo izmjenjivanje sadržaja na mobitelima i društvenim mrežama može utjecati na pažnju i koncentraciju. Vidite li takve posljedice kod djece?

Sigurno. Virtualni svijet i razne dječje igrice često nisu primjerene dobi jer se malo tko pridržava dobnih ograničenja koja su navedena na samim igrama. Te su igre jako ubrzane, brze i dinamične. Tempo je puno intenzivniji nego u stvarnom svijetu i to utječe na pažnju i koncentraciju djece.

Osim pažnje i koncentracije, govorite i o motoričkom razvoju. Može li se pretjerano korištenje ekrana primijetiti i kroz držanje tijela?

Kod jako male djece, odnosno kod djece koja tek kreću u prvi razred, još ne vidimo toliko izražene promjene u posturi. Međutim, činjenica je da kod djece u petom i osmom razredu osnovne škole te pri sistematskim pregledima u prvom razredu srednje škole nepravilno držanje, nažalost, postaje sve češće. Dugotrajan boravak pred ekranima i sjedilački način života ostavljaju svoje posljedice.

Koliko je zato važno djecu poticati na boravak na otvorenom i bavljenje sportom?

Svakako. To je dobro za razvoj svih oblika motorike – grube, fine i grafomotorike. Kod djece je sve međusobno povezano, pa tako i jezično-govorni i motorički razvoj. Boravak vani, igra u parku i vježbanje na spravama pridonose i jezično-govornom razvoju. Mozak je plastičan i ima mogućnosti koje kod nas odraslih više nisu toliko izražene. Boravak vani na prirodnom svjetlu i igra na otvorenom višestruko su korisni. Kao posljedicu pretjeranog korištenja ekrana kod djece primjećujemo i porast broja djece s kratkovidnošću te sve više problema s nepravilnim držanjem. Takvi se problemi kasnije mogu odraziti i na vratnu kralježnicu i druge dijelove kralježnice.

Za kraj, jesu li roditelji dovoljno svjesni mogućih posljedica pretjeranog korištenja ekrana?

Mislim da problem ekranizma još nije dovoljno osviješten i da je potrebno o tome puno više govoriti jer se posljedice mogu odraziti na više aspekata razvoja djeteta. U današnje vrijeme ne možemo djeci potpuno ukinuti tehnologiju. Ona ima i svoje dobre strane, ali potrebno je ograničiti vrijeme pred ekranima i kontrolirati sadržaj kojem su djeca izložena. Mi odrasli također imamo isti problem, samo često mislimo da mobitel koristimo zbog posla ili drugih obaveza. Treba kritički razmisliti o vlastitim navikama i biti primjer djeci.