NA DANAŠNJI DAN Rođen je Velolučanin koji je osnovao Torcidu i zbog toga završio iza rešetaka

Priča o Torcidi, najstarijoj navijačkoj skupini u Europi, neraskidivo je povezana s Velom Lukom. Vjenceslav Žuvela, poznat pod nadimkom Grizun, bio je jedan od ključnih ljudi u njezinu osnivanju 1950. godine, a tadašnje jugoslavenske vlasti upravo su njega označile kao glavnog organizatora. Zbog Torcide je uhićen, osuđen i zatvoren, a posljedice tog listopada pratile su ga i dugo nakon izlaska iz zatvora.

Vjenceslav Žuvela Grizun rođen je na današnji dan, 5. rujna, 1929. godine u Veloj Luci, a buntovni karakter pokazivao je još kao srednjoškolac. Prema sačuvanim zapisima o njegovu životu, za vrijeme talijanske okupacije razbijao je slike Benita Mussolinija. Godine koje su uslijedile odvele su ga na studij u Zagreb, gdje se našao među dalmatinskim studentima okupljenima oko Hajduka. Ta će skupina mladih ljudi ući u povijest hrvatskog sporta.

Torcida je formalno osnovana u Zagrebu i to 28. listopada 1950. godine, uoči jedne od najvažnijih utakmica u Hajdukovoj povijesti. Među glavnim pokretačima bio je upravo mladi Velolučanin Vjenceslav Žuvela. Dan poslije, 29. listopada, osnivači Torcide stigli su u Split. Hajduk je na Starom placu igrao utakmicu protiv Crvene zvezde koja je odlučivala o naslovu prvaka Jugoslavije.

Split je živio za utakmicu, a novooformljena Torcida planirala je napraviti ono zbog čega je i nastala, organizirano, glasno i bez prestanka bodriti Hajduk. No, problemi su počeli već na ulazu na Stari plac. Milicija je navijačima oduzimala rekvizite koje su donijeli na utakmicu. Prema zapisima o osnivanju Torcide, Žuvela je hrabro reagirao. Otišao je do Hajdukove uprave tražeći da intervenira kod milicije, a potom se vratio navijačima s viješću da su sredstva za navijanje dopuštena. Torcida je dobila svoj teren.

Hajduk je toga dana pobijedio Crvenu zvezdu 2:1 i osvojio prvenstvo bez poraza. Bio je to prvi Hajdukov naslov prvaka Jugoslavije nakon Drugog svjetskog rata, ali događaji na tribinama ubrzo su dobili i politički nastavak.

Ono što je za navijače bilo slavlje i organizirano bodrenje, tadašnje jugoslavenske vlasti promatrale su sasvim drukčije. Jugoslavija je Torcidu doživljavala kao prijetnju. Uslijedila je represija prema vođama, a među ljudima koje je vlast posebno izdvojila našao se Žuvela.

U dokumentima iz tog vremena navodi se sljedeće; „Žuvela, raskandidirati kao člana KP i predati ga organima na dalji postupak, kao glavnog organizatora ‘Torcide’, koje se mogu karakterizirati kao prestupi protiv javnog reda“, pisalo je u službenim dokumentima milicije.

Žuvela je uskoro uhićen. Prema dostupnim zapisima, prvotno je osuđen na tri godine zatvora, da bi mu u ponovljenom postupku kazna bila smanjena na tri mjeseca. Pritisak nije bio usmjeren samo prema njemu, na udaru su se našli i drugi istaknutiji pripadnici Torcide te pojedini članovi Hajdukove uprave.

Ime i djelovanje Torcide potom su bili zabranjeni, ali navijački pokret nije nestao. Nastavio je živjeti izvan službenih okvira, a desetljećima poslije prerastao je u jedan od najprepoznatljivijih simbola Hajduka, Splita i Dalmacije.

Žuvelin život, međutim, nije stao na Starom placu 1950. godine. Diplomirao je i stekao zvanje diplomiranog inženjera brodarstva, zasnovao obitelj i nastavio profesionalni život, no prema zapisima o njegovoj biografiji, osnivanje Torcide i njegova politička stajališta ostavili su dugotrajne posljedice.

Bio je pod prismotrom tadašnjih vlasti, imao je problema s milicijom i pravosuđem, a sve se odrazilo i na njegovu profesionalnu karijeru i obitelj. Inženjer brodarstva koji je volio Matoša skupo je platio emociju prema voljenom klubu.

Posebno je zanimljiv detalj o njegovoj ljubavi prema hrvatskom jeziku. Nastojao je govoriti čistim hrvatskim književnim jezikom, volio je hrvatsku književnost, a u društvu je znao recitirati Antuna Gustava Matoša te stihove iz opere Nikola Šubić Zrinjski, među kojima i čuvena „U boj“.

Vjenceslav Žuvela Grizun preminuo je 27. kolovoza 1990. godine u Splitu, od posljedica prometne nesreće. Imao je 60 godina. Pokopan je u rodnoj Veloj Luci, a na njegov grob članovi Torcide, HNK Hajduk, udruge Naš Hajduk i DPH Korkyre svake godine tradicionalno polažu vijence.

I ne samo na grob legendarnog Grizuna, vijence polažu i na grobove drugih Korčulana koji su obilježili povijest kluba, na grob Olivera Dragojevića čiji doprinos ne treba pojašnjavati, na grob Lovora Dragojevića koji je autor grba Torcide te uz mural Ante Žanetića Lulija, legendarnog Hajdukovog igrača.

Čovjek kojeg su vlasti 1950. označile kao neprijatelja „broj jedan“ nije doživio ono što će Torcida postati u desetljećima koja su slijedila. Danas ime Torcida poznaje praktički svaki ljubitelj nogometa u Hrvatskoj i puno šire, organizacijski i logistički još su uvijek nedostižni standard ovih prostora, a povijest jedinstvene navijačke skupine ne može se ispričati bez skupine dalmatinskih studenata koja se tog listopada okupila u Zagrebu.

Od Vele Luke, preko Zagreba pa nazad do Starog placa, ime Vjenceslav Žuvela Grizun ostalo je zapisano u povijest.