Božić iz Londona: “Hrgović je bio u nokdaunu na nogama, a onda je dobio nadnaravnu snagu“

„Ne mogu stajati na nogama, ali vidim da ne može ni on.“ Upravo je ta rečenica, prema Stjepanu Božiću, najbolje opisala trenutak u kojem je Filip Hrgović odlučio preokrenuti borbu karijere. Bivši svjetski prvak bio je uz Hrgovića u londonskoj O2 Areni i iz prvog reda gledao kako hrvatski boksač nakon osam teških rundi ruši favorita i osvaja IBF-ov naslov svjetskog prvaka u teškoj kategoriji.

Postoje boksačke pobjede koje se dobiju tehnikom, postoje one koje se dobiju snagom, a postoje i one koje se u jednom trenutku pretvore u nešto što je teško racionalno objasniti.

Upravo takav bio je londonski spektakl Filipa Hrgovića i Mosesa Itaume.

Hrgović je nakon osam rundi bio u teškoj situaciji. Britanski 21-godišnji favorit kontrolirao je velik dio borbe, Hrgović je bio uzdrman, ali onda se u devetoj rundi dogodio potpuni preokret. Hrvat je pritisnuo, Itauma više nije imao odgovor i sudac je prekinuo borbu.

Hrgović je tako postao prvi hrvatski svjetski prvak u teškoj kategoriji, osvojivši upražnjeni IBF-ov pojas.

Sve je to iz prvog reda gledao Stjepan Božić, bivši svjetski prvak i čovjek koji danas surađuje s Hrgovićem kao pomoćni trener.

„Bio je u nokdaunu na nogama“

Božić priznaje da početak meča nije izgledao dobro.

„Kad je meč krenuo, počeo sam komentirati. Bio je pored mene Filipov punac i njegov kum i baš sam rekao: ‘Au, nije dobro krenulo, malo radi, ovaj ga pogađa’.“

I nije se puno toga promijenilo u sljedećim rundama.

„Tako se nastavilo negdje do zadnje tri runde. Teško je to opisati i objasniti. Bio sam unutra, znam kako se čovjek osjeća. Filip je bio uzdrman, bio je, ajmo reći, u nekom nokdaunu na nogama.“

No, ono što je Božić vidio kod Itaume bilo je jednako važno.

„Itauma je bio mrtav. U njemu nije bilo grama energije. Plus što je bio uzdrman Filipovim udarcima. Tako da su jedan i drugi bili teško, teško umorni i oštećeni.“

I onda – trenutak koji će se još dugo prepričavati.

„Dolazi taj rokijevski moment. Ne znam, nešto nadnaravno. Poslije smo pričali i Filip sam kaže: ‘Ne mogu stajati na nogama, ali vidim da ne može ni on’. Jednostavno dobiva neku nadnaravnu novu snagu, energiju… nevjerojatno.“

Koliko vrijedi iskustvo: „To se ne može nadoknaditi ničim“

Još prije meča Božić je upozoravao da će ovo biti velika mentalna borba. I upravo se to pokazalo presudnim.

Itauma je do tada bio nezaustavljiv, ali problem je bio u tome što nikada nije bio u situaciji u kakvoj se našao protiv Hrgovića.

„Itauma je najduže bio u ringu šest rundi, i to samo jednom. On nije imao to iskustvo, a to je jako bitno za profesionalni boks – da ste što duže u ringu, da imate što više rundi u nogama.“

Božić posebno naglašava razliku između treninga i pravog meča.

„To je neprocjenjivo iskustvo koje se ne može nadoknaditi ničim. Možete na treningu raditi i sparirati 30 ili 40 rundi, ali ako u meču niste bili deset ili dvanaest rundi, to ne možete nadoknaditi ničim i nikako.“

A Hrgović je takve „ratove“ već prošao.

„Filip je prošao dosta tih ratova. Itauma je u prvom dijelu uvjerljivo vodio, ali krenuo je dosta naivno. Njegov kut je očito vjerovao da će ga završiti puno prije. Međutim, prevarili su se. I izgleda da je brada stvarno bitna u boksu.“

Od potpunog autsajdera do svjetskog prvaka

Ono što je Hrgoviću možda dodatno pomoglo bila je činjenica da u Londonu gotovo nitko nije očekivao ovakav rasplet. Uoči meča atmosfera je bila izrazito naklonjena Itaumi. Britanska publika i tamošnja boksačka javnost u mladom su Englezu vidjeli buduću veliku zvijezdu.

Božić smatra da je upravo takav odnos prema Hrgoviću mogao biti važan. „Filip je tamo bio totalno otpisan. Vjerujem da mu je to jednim dijelom pomoglo da skine teret s leđa jer je bio totalni autsajder, totalni underdog.“ Sve je, kaže, bilo pripremljeno za Itaumin veliki trenutak.

Reuters je pobjedu opisao kao dramatičan povratak nakon što je Hrgović prvih osam rundi bio u podređenom položaju.

„Pobijedio je sebe, promotore, publiku i Itaumu“

Za Božića ovaj naslov nije samo još jedan sportski rezultat. „Apsolutno. Filip je prvo pobijedio sebe, a onda je pobijedio i svjetske promotore, televizije, publiku u Engleskoj, njegove fanove i Itaumu na kraju krajeva. Pobijedio je sve.“ I zato smatra da Hrgoviću treba odati posebno priznanje. Božić pritom ističe koliko je teško doći do svjetskog vrha u teškoj kategoriji.

Iako je Hrgović napravio ono što se činilo gotovo nemogućim, Božić nema dvojbe da je njegov protivnik buduća velika zvijezda. „Itauma je definitivno talent broj jedan u svijetu boksa, pogotovo teške kategorije. Njegovo vrijeme tek dolazi.“

I sam Hrgović nakon meča pohvalio je mladog Britanca, poručivši da vjeruje kako će u budućnosti vladati teškom kategorijom. Božić objašnjava zašto.

„Filip ga je osjetio i stvarno je dobar i kvalitetan. Međutim, neiskusan je i mlad. Iskustvo ne možeš nadoknaditi nikakvim treningom. Jednostavno treba proći određeno vrijeme.“

„Filip je tri mjeseca bio izoliran od obitelji“

Iza Hrgovićeva uspjeha, međutim, nije samo jedna noć u Londonu. Božić podsjeća na mjesece priprema, pritiska i odvojenosti od obitelji.

Nakon borbe, kaže, nije bilo velikog slavlja. „Bili smo s Filipom do tri ujutro. Podružili smo se, ali emocije su ogromne i previše je nakupljenog stresa, tako da nismo puno slavili.“

Hrgović je nakon svega tražio samo jedno – mir.

„Brat, sestra, punac, kumovi, najbolji prijatelji, treneri, svi su bili oko njega. U jednom trenutku nas je samo zamolio: ‘Molim vas, nemojte se zamjeriti, nemojte se ljutiti. Noć je bila preintenzivna. Treba mi odmor. Idem na odmor. Nemojte me zvati. Ne postojim.’“

Božić kaže da trenutno gotovo nitko ne zna gdje je Hrgović otišao.

„Mislim da samo njegova supruga i on znaju gdje su i gdje će otići. Nitko ne zna gdje i mislim da je tako najbolje.“

„Filip je prije svega jedna izuzetno kvalitetna i dobra osoba. Previše je dobar, čak graniči s naivnošću. Izuzetno kvalitetna i dobra osoba.“

Božić je i sam prošao put do svjetskog naslova. U lipnju 2005. godine u Zagrebu je svladao Australca Nadera Hamdana nakon 12 rundi i osvojio WBF-ov naslov svjetskog prvaka u supersrednjoj kategoriji.

Danas svoje iskustvo prenosi Hrgoviću.

„Drago mi je što surađujemo. Ja sam tu kao njegov pomoćni trener, ali i prijateljski smo se povezali. Stvarno sve najbolje mogu reći o njemu.“

A nakon svega što se dogodilo u Londonu, jedna stvar je sigurna – Božić je bio u pravom trenutku na pravom mjestu. Gledao je kako se hrvatski boksač, nakon osam rundi patnje, diže iz gotovo izgubljene situacije i u devetoj rundi ispisuje povijest.

Njegova rečenica s kraja meča najbolji je opis cijele večeri: Filip nije pobijedio samo Itaumu. Pobijedio je sebe.