Kad posljednji brod napusti Lokrum, otok preuzima 12 vrsta skrivenih stanovnika

Na Lokrumu je zabilježeno čak 12 vrsta šišmiša, što je iznimno velik broj za otok površine svega 0,7 četvornih kilometara. Donedavno ih je bilo poznato 11, a nova saznanja rezultat su neprekidnih istraživanja njihovih skloništa, lovnih područja i kretanja.

Stručna voditeljica Javne ustanove Rezervat Lokrum Ivana Konjevod objasnila nam je zašto im upravo Lokrum toliko odgovara.

– Lokrum im na vrlo malom prostoru nudi gotovo sve što im je potrebno. Više od 90 posto površine otoka prekriveno je bogatim šumskim staništima, imamo tri otvorene vodene površine te brojna prirodna i umjetna skloništa – od šupljina u stablima i pukotina u stijenama do starih povijesnih građevina – govori Konjevod.

Važan je i noćni mir. Nakon odlaska posjetitelja na otoku nema prometa, velike buke ni mnogo umjetne rasvjete, upravo u vrijeme kada šišmiši napuštaju skloništa i kreću u lov.

– Njihovu prisutnost ne promatramo samo kao zanimljiv podatak, nego i kao odgovornost da sačuvamo njihova staništa. Zato ih istražujemo kako bismo doznali gdje borave, koja skloništa koriste, gdje love i kako koriste prostor otoka – naglašava.

Među zabilježenim vrstama su veliki i mali potkovnjak, brkati i resasti šišmiš te Kolombatovićev dugoušan, kojeg Konjevod posebno izdvaja.

– Riječ je o rijetkoj vrsti, a njezina prisutnost na Lokrumu iznimno je značajna. Pronašli smo je u velikom broju, što je jedinstveno u Hrvatskoj. Naziv je dobio prema svojim karakteristično dugim ušima – objašnjava.

Lokrum im nije samo lovište. U kompleksu Benediktinskog samostana i Maksimilijanova ljetnikovca nalaze se porodiljne kolonije, u kojima ženke donose na svijet i podižu mlade. Zbog toga su očuvanje njihovih skloništa i pažljivo planiranje radova na starim građevinama posebno važni.

Njihova se prisutnost prati i ultrazvučnim detektorima. Šišmiši ispuštaju zvukove te pomoću njihova odjeka prepoznaju prepreke i pronalaze kukce kojima se hrane. Ljudsko ih uho ne može čuti, ali ih detektori pretvaraju u nama čujne frekvencije.

– Različite vrste koriste različite frekvencije i načine glasanja pa iz tih zvukova možemo prepoznati koja je vrsta prisutna i gdje je aktivna – kaže Konjevod.

Unatoč brojnim mitovima, šišmiši nisu slijepi, ne napadaju ljude i ne zapliću se namjerno u kosu. Vrste koje žive u Hrvatskoj ne hrane se krvlju, nego uglavnom komarcima, moljcima i drugim kukcima.

Ako šišmiš slučajno uleti kroz otvoren prozor, Konjevod savjetuje da se ugasi svjetlo, otvori mu se put prema van i pusti ga se da sam pronađe izlaz.

Dok ljudi Lokrum uglavnom poznaju po njegovim dnevnim prizorima, nakon njihova odlaska prostor otoka preuzima 12 vrsta tih korisnih noćnih stanovnika. Njihova prisutnost najbolji je pokazatelj koliko su lokrumski mir, šuma i stare građevine vrijedni – i zašto ih treba sačuvati.