Bonačić Obradović:”Otpad gospodari gradom, županijom i građanima. Guši ih, truje i ugrožava njihovo zdravlje

Gradska vijećnica SDP-a Anita Bonačić Obradović u priopćenju za medije navodi kako je u SDP u posjedu službenih analitičkih izvješća o podzemnoj vodi s odlagališta Grabovica, izrađenih po narudžbi gradske tvrtke Čistoća d.o.o. iz 2023. i 2024.godine.

Ne radi se o vodi iz slavine, nego o podzemnoj vodi izmjerenoj u kontrolnoj bušotini ispod samog odlagališta, na oko 190 metara dubine. No, Bonačić Obradović navodi da su upravo zato rezultati alarmantni, jer pokazuju što se iz odlagališta cijedi u podzemlje, na kršu, iznad izvora i mora.

“Da bi građani razumjeli razmjere, brojke smo usporedili s dvije zakonske granice.

1.Prva je najstroža i svima poznata: koliko neke tvari smije biti u vodi koju pijemo.

2.Druga je najblaža koja u ovoj državi uopće postoji: koliko smije sadržavati procjedna voda odlagališta, dakle najprljavija voda koju je zakonski uopće dopušteno ispustiti u prirodu (Pravilnik NN 26/20, koji ima poseban prilog upravo za odlagališta otpada).

Rezultat? U odnosu na granice za pitku vodu, u podzemlju ispod Grabovice ima 29 puta više mangana, 23 puta više željeza, 7 puta više nikla i 4 puta više arsena. No ova voda pada i na onom najblažem ispitu: organsko opterećenje (KPK) premašuje granicu za procjedne vode 18 puta, a BPK₅ čak 41 put.

Jednostavno rečeno, voda ispod Grabovice prljavija je i od onoga što tvornička cijev smije ispustiti, a nalazi se u našem podzemlju. Sam laboratorij uzorak opisuje kao “mutnu tekućinu, tamno smeđe boje, primjetnog mirisa”. Isti Pravilnik pritom izrijekom zabranjuje ispuštanje arsena, nikla i olova u podzemne vode u bilo kojoj koncentraciji, a izmjerena su sva tri.”, napisala je Bonačić Obradović.

Dva mjerenja u razmaku od dva mjeseca daju gotovo identične rezultate. Ono što Bonačić Obradović smatra posebno problematičnim jest činjenica da je  stupac “maksimalno dopuštena količina” ostavljen je prazan.

“Mjeri se, dakle, ali se ni s čim ne uspoređuje i ništa se ne poduzima. Nitko danas ne tvrdi da je pitka voda u Dubrovniku zagađena. Ali nitko ne može ni jamčiti suprotno, jer u kršu se onečišćenje ne filtrira, nego pukotinama putuje prema izvorima i moru, a dokle je stiglo, nitko javno ne pokazuje. Pritom svi znamo ono najvažnije: Grabovica je odavno trebala biti zatvorena i sanirana. Rokovi za zatvaranje ovakvih odlagališta odavno su istekli, županijski centar za gospodarenje otpadom i dalje ne postoji, a gradonačelnik je imao punih devet godina mandata da to osigura. Gospodarenje otpadom u Dubrovniku, kao ni u Dubrovačko-neretvanskoj županiji, očito ne postoji kao koncept. Ovdje se ne gospodari otpadom, nego otpad gospodari gradom, županijom i građanima, guši ih, truje i ugrožava njihovo zdravlje. Zato od Grada i Čistoće d.o.o. tražimo: prvo, javnu objavu svih izvješća monitoringa Grabovice do danas; drugo, referentni piezometar i trasiranje podzemnih tokova, kako bismo znali dokle onečišćenje seže; i treće, konkretan plan zatvaranja i sanacije Grabovice, s jasnim rokovima i imenom odgovorne osobe.”, zaključila je Bonačić Obradović.