Dubrovkinje koje su zavoljele sport od kojeg se „raspadneš“: Mihaela Tepšić i Nina Mijoč rasturaju na HYROX-u

More, sunce, Dubrovnik i – HYROX. Na prvi pogled nespojivo, ali upravo su se u jednom od najbrutalnijih fitness natjecanja pronašle Dubrovkinje Mihaela Tepšić i Nina Mijoč. Nakon odličnog nastupa u Istanbulu, gdje su dodatno popravile svoj rezultat, već gledaju prema novom izazovu – Londonu. A između treninga, utrka i odricanja naučile su ono najvažnije: na HYROX-u se ne natječeš samo protiv drugih. Prvo moraš pobijediti sebe.

HYROX izvana izgleda gotovo nestvarno. Trčanje pa funkcionalna stanica, pa opet trčanje, pa nova vježba. Tijelo se umara, noge postaju sve teže, a negdje usput glava počinje nagovarati čovjeka da je sasvim dovoljno. Upravo tada počinje prava utrka.

Dubrovkinje Mihaela Tepšić i Nina Mijoč dobro znaju kako izgleda trenutak u kojem tijelo kaže „ne mogu više“. Ali znaju i kako ga natjerati da napravi još jedan korak.

„HYROX je stvarno kombinacija snage, izdržljivosti i dobre trke, ali igra glave definitivno je jako važna. To se vježba i na treningu – prelaze se te neke zone i taj zid, kako se kaže, ide se izvan vlastitih granica“, kaže Nina.

I upravo je to ono što ih je privuklo ovom sportu. Nije samo stvar u tome koliko možeš podignuti, povući ili brzo trčati. Moraš znati koliko još možeš kada misliš da više ne možeš ništa.

Od profesionalnog sporta do nove opsesije

Nini Mijoč HYROX nije došao slučajno. Nakon profesionalne sportske karijere nedostajao joj je upravo onaj osjećaj izazova, natjecanja i stalnog pomicanja vlastitih granica. A onda je stigla Mihaela.

„Iskreno, mene je Mihaela nagovorila na HYROX. Falio mi je jedan podražaj nakon moje profesionalne karijere, falio mi je taj natjecateljski dio“, otkriva Nina.

HYROX joj je, kaže, ponudio upravo ono što je tražila – spoj svega što joj je bilo poznato, ali u novoj i zahtjevnijoj kombinaciji.

Trčanje i funkcionalne vježbe, snaga i izdržljivost, taktika i mentalna borba. I, možda najvažnije, stalni osjećaj da postoji još nešto što možeš poboljšati.

Nakon prvog HYROX natjecanja u Varšavi nije bilo puno razmišljanja.

„Odmah poslije Varšave prijavile smo Istanbul. Jedna i druga volimo nove izazove i nove stvari, tako da smo se zaljubile u HYROX. Stvarno uživamo u svakom treningu.“

A treninzi nisu uvijek ugodni. Daleko od toga. Ali upravo u tome je, smatra Nina, najveća vrijednost.

„Nekada nije lako, ali taj izazov koji HYROX pruža tjera nas da izazovemo same sebe i da budemo dobre jedna prema drugoj. To je jedan od razloga zašto smo ga odabrale.“

I tu se otkriva još jedna važna stvar – njih dvije nisu samo partnerice na stazi. Jedna drugoj su i dodatni pogon kada ponestane vlastite energije.

Na treningu se uči prelaziti granica, ali na natjecanju dolazi i dodatna odgovornost.

„Kad si na natjecanju, imaš odgovornost prema sebi, ali Mihaela i ja imamo odgovornost i jedna prema drugoj, prema svom radu i trudu koji smo uložile. Kad dođu te situacije, guramo jedna drugu, ali i same sebe.“

 

Tri sekunde koje vrijede sva odricanja

Rezultat iz Istanbula za njih nije bio samo broj na semaforu. Bio je potvrda da se svakodnevni rad isplatio.

„Iznimno smo zadovoljne. Povećale smo svoj radni kapacitet, poboljšale vrijeme na trčanju, što je iznimno važno za HYROX. Na tome smo radile svakodnevno i trud se isplatio.“

A onda – cilj. I tri sekunde.

Tri sekunde koje je, kaže Nina, teško opisati nekome tko nije prošao kroz sve ono što im je prethodilo.

„Kad smo ušle u cilj, te tri sekunde ne mogu nikome opisati. To je stvarno onaj osjećaj kad shvatiš da se sve što si radio isplatilo. Bilo je puno odricanja, rutina je tu, socijalni život pati i tako dalje. Stvarno smo bile prezadovoljne rezultatom.“

Ali upravo tu nastaje zanimljiv paradoks vrhunskog sporta. Prvo dođe sreća. Onda analiza.

„Naravno, poslije kad se slegnu dojmovi, gledamo gdje smo mogle malo više povući, na što se moramo više koncentrirati i na čemu moramo raditi za sljedeće natjecanje. Uvijek je na početku – prezadovoljna si, rezultat je tu, a onda poslije kreće cijela analiza.“

Jer njima dobar rezultat nije kraj priče. On je novi početak.

A posebno zato što znaju da ni jedna utrka nije savršena.

U Istanbulu Nina nije imala svoj najbolji dan. Kako sama kaže, možda je pogriješila i u prehrani, nije sve dobro procijenila, a tada je Mihaela morala preuzeti veći dio tereta.

„Meni nije bio baš dan. Možda sam malo i pogriješila što se tiče prehrane, nisam sve dobro procijenila. Takav je dan. U Varšavi sam malo više ja povukla, a u Istanbulu je Mihaela povukla dosta.“

I upravo je to njihova snaga. Ne očekuju da će obje uvijek biti na sto posto. Znaju da će nekad jedna morati povući više. Drugi put druga.

„To je utrka sa samim sobom. Prolaziš kroz razne osjećaje, izdržljivost je jako važna, taktika koju odabereš, poznavanje partnera s kojim ideš i poznavanje vlastitih granica – koliko možeš pružiti na stazi, a da ne pregoriš.“

London je sljedeći: cilj je ponovno pobijediti sebe

Ako ih pitate što im je važnije – rezultat koji će svi pamtiti ili osjećaj da su na stazi pobijedile same sebe – odgovor ne treba dugo čekati.

„Vrlo mi je važno, i Mihaeli i meni, da pobjeđujemo same sebe jer zapravo je to prvo utrka sa samim sobom.“

Naravno, konkurencija je tu. I upravo zato je HYROX toliko uzbudljiv.

Ali prije nego što se pogledaju drugi natjecatelji, one gledaju sebe – svoj rezultat, svoje vrijeme, svoju izvedbu i ono što mogu popraviti. A prostora za napredak, kažu, još ima.

Sljedeća postaja je London. Natjecanje je zakazano za 5. prosinca, a Dubrovkinje već slažu plan priprema.

„Sad malo odmaramo, a onda imamo 15 tjedana za dobru pripremu. Napravit ćemo blokove priprema s trenerom trčanja Željkom Cotom i raditi na funkcionalnim stanicama kao i do sada s Hibrid timom. Mislim da imamo dosta prostora za napredak i veselimo se svemu što dolazi.“

Iza njih, dakle, nije samo njihova snaga i upornost.  Za ovakav rezultat potreban je cijeli tim – treneri, ljudi koji rade na taktici, nutricionisti i fizioterapeuti.

„Za ovakve podvige nismo samo mi. Tu je cijeli tim ljudi koji radi kako bismo ostvarile ovaj rezultat.“

Možda je upravo to najbolja slika HYROX-a. Na papiru – dvije sportašice, osam kilometara trčanja i osam brutalnih funkcionalnih stanica.

U stvarnosti – mjeseci treninga, odricanja, pogrešnih procjena, dana kada tijelo ne sluša, partnerice koja te povuče kada više nemaš snage i glave koja mora odlučiti da ipak ideš dalje. I zato Mihaela Tepšić i Nina Mijoč ne trče samo protiv štoperice. Trče protiv jučerašnje verzije sebe.

A London će pokazati koliko je ta verzija sebe u međuvremenu postala brža, snažnija i – tvrdoglavija.